Vasilij Aksjonov

Ruski književnik (Kazanj, 20. VIII. 1932 – Moskva, 6. VI. 2009), u 1960-ima predstavnik mladoga naraštaja (urednik komsomolskoga časopisa Junost’, roman Kolege – Kollegi, 1960), razvio stil »proze u trapericama«, uvodeći govor i supkulturu mladeži te porugu ustaljenim vrijednostima. Majstor kratke proze: Na pola puta do Mjeseca (Na polputi k lune, 1962). Oblikom romana Zvjezdana karta (Zvëzdnyj bilet, 1961) i Naranče iz Maroka (Apel’siny iz Marokko, 1963) izazvao polemike, a 1979. progon zbog uređivanja almanaha Metropol pa je 1980. bio prisiljen napustiti SSSR. Nastanio se u SAD-u. U ozračju bez »realističkih« normi još je više eksperimentirao oblicima romana, uvodeći fantastiku, apsurd, simultanost u vremenu i prostoru. Generacijska retrospekcija u romanu Opeklina (Ožog, 1980) i fantastika ruskog društva kakvo je »moglo biti« u romanu Otok Krim (Ostrov Krim, 1981) otvorili su novo razdoblje: Bluz s ruskim naglaskom (Bljuz s russkim akcentom, 1986), U traganju za tužnim babyjem (V poiskah grustnogo bêbi, 1987). Pisao za kazalište. Posjetio je Hrvatsku 1988 (Godine prije rata, »ratni« tekst o Dubrovniku, 1994).

Citiranje: Aksjonov, Vasilij Pavlovič. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 1. 11. 2023.