Ivo Andrić
Ivo Andrić (9. listopada 1892. – 13. ožujka 1975.) bio je hrvatsko-bosansko-srpski književnik i jedini dobitnik Nobelove nagrade za književnost s prostora bivše Jugoslavije (1961). Rođen je u Travniku, a školovao se u Sarajevu, Zagrebu, Beču i Krakovu. Tijekom Prvog svjetskog rata bio je politički zatvorenik zbog simpatiziranja jugoslavenskog jedinstva. Nakon rata započinje diplomatsku karijeru, radeći u raznim europskim prijestolnicama.
Andrić je najpoznatiji po svojim romanima i pripovijetkama koje tematiziraju povijest i sudbinu Bosne i njezinih ljudi, često smještenih u osmanski i austrougarski kontekst. Njegova najpoznatija djela su "Na Drini ćuprija", "Travnička hronika" i "Gospođica", koja zajedno čine svojevrsnu trilogiju o bosanskoj povijesti i mentalitetu. "Na Drini ćuprija", epski roman o viševjekovnoj povijesti grada Višegrada i njegovog mosta, donio mu je Nobelovu nagradu.
Stil mu je mirno-refleksivan, povijesno-informiran i duboko humanistički, a teme su često obilježene promišljanjem zla, sudbine, trpljenja i povijesnih ciklusa.
Andrić je ostavio bogat opus eseja, pripovijedaka i romana, a njegovo djelo i dalje zauzima važno mjesto u književnosti jugoistočne Europe.
Naslovi u ponudi
Dvije priče
Knjiga sadrži priče Priča o kmetu Simanu i Bife "Titanik".
Mustafa Madžar i druge priče
Pripovjetka Mustafa Madžar opisuje život Mustafe Madžara, junaka iz Doboja koji se borio protiv Austrijanaca.
Na Drini ćuprija
Na Drini ćuprija je roman Ive Andrića koji je prvi put objavljen 1945. godine. Radnja se odvija u Višegradu, malom bosanskom gradiću, a središnji motiv je na Drini ćuprija koja je simbol kulture, povijesti i sudbine naroda kroz stoljeća.
Na Drini ćuprija
Na Drini ćuprija (1945.) Ive Andrića remek-djelo je svjetske književnosti, povijesna kronika o mostu na Drini u Višegradu, koji simbolizira trajnost i sudbinu ljudi kroz stoljeća.
