Ivo Andrić
Ivo Andrić (1892.-1975.) bio je veliki pjesnik, novelist, romanopisac i esejist. U Zagrebu je započeo studij povijesti, filozofije i slavistike, a nastavio ga je prvo u Beču pa u Krakovu. Studij je završio 1924. godine u Grazu, a njegova tema rada bila je kako živjeti pod turskom vlašću.
Sudjelovao je u mnogim časopisima i novinama kao što su: "Vihor" i Hrvatska njiva". Prve zbirke lirske proze objavio je također u Zagrebu i to su bili naslovi "Ex Ponto" i "Nemiri".
- godine počinje raditi u diplomaciji i to u veleposlanstvima Kraljevine Jugoslavije. Bio je smješten u Rimu, Parizu, Madridu, Bukureštu, Grazu, Bruxellesu, Ženevi i Berlinu.
Nakon rada u diplomaciji, utočište je pronašao u svom novom domu u Srbiji.
- godine dobio je Nobelovu nagradu za književnost za djela "Na Drini ćuprija" i "Travnička kronika".
Naslovi u ponudi
Dvije priče
Knjiga sadrži priče Priča o kmetu Simanu i Bife "Titanik".
Ex Ponto
Ex Ponto je prva objavljena knjiga nobelovca Ive Andrića koju je 1918. godine tiskao Hrvatski štamparski zavod u Zagrebu u izdanju "Književnog juga". Dvije godine kasnije, 1920. godine, tiskano je i njegovo prvo beogradsko izdanje.
Lica
Većina pripovijetki je objavljena prvi puta u ovom izdanju (osim Kosa i San i Java pod Grabićem). Prvo izdanje. Tvrdi platneni uvez.
Na Drini ćuprija
Roman Na Drini ćuprija je najpoznatije delo našeg nobelovca Ive Andrića.