Charles de Montesquieu

Charles-Louis de Secondat, barun de La Brède i de Montesquieu (La Brède, 18. siječnja 1689. – Pariz, 10. veljače 1755.) bio je francuski filozof, književnik, pravnik i politički mislilac, jedan od najznačajnijih predstavnika prosvjetiteljstva. Potjecao je iz plemićke obitelji, studirao pravo i obnašao dužnost predsjednika sudskoga vijeća u Bordeauxu. Njegovo zanimanje za pravo, povijest i društvene institucije oblikovalo je filozofsku misao koja je snažno utjecala na razvoj moderne demokracije.

Književnu slavu stekao je satiričnim epistolarnim romanom Perzijska pisma (Lettres persanes, 1721.), u kojemu kroz pogled dvojice perzijskih putnika duhovito kritizira francusko društvo, apsolutizam, vjersku netoleranciju i društvene običaje. Djelo se smatra jednim od najvažnijih književnih ostvarenja francuskoga prosvjetiteljstva.

Nakon višegodišnjih putovanja Europom, osobito Engleskom, objavio je povijesno-političku raspravu Razmatranja o uzrocima veličine Rimljana i njihove propasti (1734.), u kojoj istražuje zakonitosti uspona i pada država. Njegovo najznačajnije djelo, O duhu zakona (De l’esprit des lois, 1748.), predstavlja temelj moderne političke filozofije i ustavnoga prava.

U tom je djelu razvio poznatu teoriju trodiobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu, naglašavajući da sloboda građana može opstati samo ako se različite grane vlasti međusobno ograničavaju. Proučavao je i utjecaj klime, geografije, gospodarstva, običaja i povijesnih okolnosti na oblikovanje zakona i političkih sustava.

Montesquieu je zagovarao političku umjerenost, vjersku toleranciju, građanske slobode i ograničavanje samovoljne vlasti. Godine 1728. izabran je u Francusku akademiju, a njegovo je stvaralaštvo postalo važnim dijelom europske intelektualne baštine.

Umro je u Parizu 1755. godine. Njegove su ideje snažno utjecale na Američki ustav, Francusku revoluciju i razvoj suvremenih demokratskih institucija. Montesquieu ostaje jedan od ključnih mislilaca političke slobode, ustavnosti i vladavine prava.