Eduard Mörike

Njemački književnik (Ludwigsburg, 8. IX. 1804 – Stuttgart, 4. VI. 1875). Od 1826. do 1834. vikar u više mjesta, zatim župnik u Cleversulzbachu; prijevremeno umirovljen 1843. Nakon toga živio je uglavnom u Stuttgartu, gdje je 1844–51. predavao književnost na Katarinskoj ženskoj školi. Predstavnik švapskoga bidermajera. U njegovoj lirici spajaju se utjecaji njemačke klasike, romantizma i narodne pjesme. Određuju ga ponajbolja dostignuća antike, uz humanističke ideale kršćanstva i novoga doba. Pjesništvo mu varira između prisnoga prikaza svakidašnjice i egzistencijalistički obuhvaćenih konfliktnih situacija. Mörike nastoji umjetničkim djelom transcendirati građansku svakodnevicu, jer pjesništvo smatra nadomjestkom za isprazan život. Njegova je prozodija uspjela sinteza klasične metrike i živog ritma narodne pjesme, a snaga njegovih metafora, slikovitost i glazbenost njegove lirike svrstavaju ga među najznačajnije njemačke pjesnike, utjecaj kojih traje do danas. U njegovoj se prozi fantastični i idilični elementi smjenjuju s realnim i irealnim. Prevodio je i antičku liriku (Anakreont, Katul). Djela: Pjesme (Gedichte, 1831), roman Slikar Nolten (Maler Nolten, I–II, 1832), ep Idila s Bodenskoga jezera ili ribar Martin i kradljivci zvona (Idylle vom Bodensee oder Fischer Martin und die Glockendiebe, 1846), bajka Stuttgartski čovječuljak (Das Stuttgarter Hutzelmännlein, 1853), novela Mozart na putu u Prag (Mozart auf der Reise nach Prag, 1856) i dr.

Citiranje: Mörike, Eduard. Hrvatska enciklopedija., mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2023., Pristupljeno 23.12.2023.