Dunja Fališevac

Hrvatska književna povjesničarka (Požega, 3. II. 1946). Studij jugoslavistike i komparativne književnosti završila 1971. na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, gdje je 1983. i doktorirala; redovita profesorica na Katedri za stariju hrvatsku književnost; od 2016. profesor emeritus. Od 2006. redovita je članica HAZU. Suvremenijim je analitičkim postupcima ponudila nove uvide u prozne tekstove hrvatskog srednjovjekovlja (Hrvatska srednjovjekovna proza, 1980), u poetičke aspekte humanizma i renesanse (Smiješno i ozbiljno u starijoj hrvatskoj književnosti, 1995), u hrvatsku baroknu književnost (Stari pisci hrvatski i njihove poetike, 1989), posebice u liriku I. Bunića Vučića (Ivan Bunić Vučić, 1987), kao i u povijest epike i epskih žanrova (Kaliopin vrt, 1997; Studije o poetičkim i ideološkim aspektima hrvatske epike, 2003). U različitim je edicijama priredila niz knjiga starih hrvatskih pisaca, samostalno ili u suradnji sa Ž. Benčić uredila zbornike Književni barok (1988), Hrvatski književni barok (1991), Tropi i figure (1995) i Čovjek, prostor, vrijeme (2006), a s K. Nemecom i D. Novakovićem Leksikon hrvatskih pisaca (2000). Objavila je i studije o dubrovačkoj književnoj kulturi Dubrovnik: otvoreni i zatvoreni grad (2007). Dobitnica je Državne nagrade za znanost za životno djelo (2013).

Citiranje: Fališevac, Dunja. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 14. 10. 2023. http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=18908