Marino Zurl

Hrvatski književnik i publicist (Split, 22. IX. 1929 – Zagreb, 21. I. 2006). Gimnaziju završio u Zagrebu, gdje je 1947–56. radio u Radničkoj biblioteci, bio reporter u Narodnom listu i reviji Globus, novinar u Areni (1960–77) i Startu (1977–79). U književnosti se javio 1954. pjesničkom zbirkom Nemiri. Autor je putopisa Splavom od Zagreba do Crnog mora (1976). U publicističkim djelima tematizirao je hajdučke zločine (Knjiga o Jovi Čarugi i Joci Udmaniću, 1972), smrtnu kaznu (Na smrt osuđeni, 1976) i krvnu osvetu (Krvna osveta u Kosovu, 1978). Vodio je akciju »Arena traži vaše najmilije«, proučavajući sudbinu kozaračke djece odvojene od roditelja u logoru Stara Gradiška, što je opisao u pripovjednoj zbirci Tri jablana (1978). Pisao je pripovijetke za djecu (Mama, kome on to priča!, 1977; Poštar i ptice, 1985., i dr.), romane (Čarobnjakova smrt, 1979; Truba za Bleiburg, 1997; Američki poljubac, 2005., i dr.), eseje (Pobuna likova Branislava Glumca, I–II, 1995–2001) i dramska djela (Je l’ ti mene slušaš?, 1979), a Rijeka i 101 njih (1988) prvi je cjeloviti ekološki roman u hrvatskoj književnosti.

Citiranje: Zurl, Marino. Hrvatska enciklopedija., mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2023., Pristupljeno 24.12.2023.