Ernest Renan

Renan [ʀən8118'], Ernest, francuski filozof, povjesničar religije, hebraist i pisac (Tréguier, 28. II. 1823 – Pariz, 2. X. 1892). Doktorirao 1852. iz filozofije. Zahvaljujući studiji Opća povijest semitskih jezika (Histoire générale des langues sémitiques, 1855) bio je 1862. izabran za profesora hebraistike na Collège de France, ali je zbog sukoba s Katoličkom crkvom iste godine bio suspendiran; na katedru se vratio 1870., a 1878. bio je izabran za člana Francuske akademije. Najopsežnije mu je djelo Povijest izvora kršćanstva (Histoire des origines du christianisme, I–VII, 1863–81). Svj. slavu donio mu je prvi svezak toga djela, Isusov život (Vie de Jésus, 1863), u kojem je Isusa lišio božanske dimenzije; historiografski su najzanimljiviji drugi i treći svezak Apostoli (Les Apôtres, 1866) i Sveti Pavao (Saint Paul, 1869), dok se stilski izdvaja četvrti svezak Antikrist (L’Antéchrist, 1876), sa satiričnim portretom Nerona i apokaliptičnim opisima progona kršćana. U raspravi Intelektualna i moralna reforma (La Réforme intellectuelle et morale, 1871) te u filozofskim dramama Kaliban (Caliban, 1878) i Voda mladosti (L’Eau de Jouvence, 1881) zagovarao je aristokratski elitizam. Filozofski dijalozi i fragmenti (Dialogues et fragments philosophiques, 1876) i Eklezijast (Ecclésiaste, 1882) primjeri su ironijske skepse prema religiji, dok je Povijest naroda Izraelova (Histoire du peuple d’Israël, I–V, 1887–93) pokušaj nadilaženja opozicije racionalizma i vjerovanja. Sjećanja iz djetinjstva i mladosti (Souvenirs d’enfance et de jeunesse, 1883) prožeta su epikurejstvom, ali i melankolijom. Ostala značajnija djela: Studije iz religijske povijesti (Études d’histoire religieuse, 1857), Budućnost znanosti (L’Avenir de la science, 1890).