Knut Hamsun

Knut Hamsun (Lom, 1859. – Nørholm, 1952.) bio je norveški književnik i jedan od najutjecajnijih europskih prozaika prijelaza iz 19. u 20. stoljeće. Rođen kao Knud Pedersen u siromašnoj obitelji, mladost je proveo na sjeveru Norveške, radeći različite poslove, a u dva je navrata boravio i u Sjedinjenim Američkim Državama. Iskustva siromaštva, lutanja, osamljenosti i života u neposrednom dodiru s prirodom snažno su oblikovala njegov književni svijet.

Međunarodnu afirmaciju stekao je romanom „Glad“ (Sult, 1890.), radikalno modernim djelom usmjerenim na unutarnja stanja osiromašenog mladog pisca. Fragmentarnim pripovijedanjem, psihološkom introspekcijom i prikazom iracionalnih impulsa Hamsun je raskinuo s konvencijama realističkog romana te snažno utjecao na razvoj modernističke proze.

Među njegovim najvažnijim djelima nalaze se romani „Misteriji“ (1892.), „Pan“ (1894.), „Viktorija“ (1898.), „Pod jesenjom zvijezdom“ (1906.), „Plodovi zemlje“ (Markens Grøde, 1917.), „Žene na studencu“ (1920.) i „Posljednje poglavlje“ (1923.), kao i trilogija o Augustu: „Lutalice“ (1927.), „August“ (1930.) i „A život ide dalje“ (1933.). Pisao je također novele, drame, eseje, putopise i poeziju. Za roman Plodovi zemlje dobio je Nobelovu nagradu za književnost 1920. godine.

Hamsunovo književno nasljeđe ostalo je opterećeno njegovim političkim stavovima. Tijekom Drugoga svjetskog rata otvoreno je podržavao Njemačku i nacistički režim te okupacijsku vlast u Norveškoj. Nakon rata bio je podvrgnut psihijatrijskom vještačenju i sudskom postupku te novčano kažnjen zbog povezanosti s kolaboracionističkim pokretom.

Posljednje veliko djelo, „Po zaraslim stazama“ (1949.), autobiografski je zapis nastao nakon rata. Unatoč dubokim kontroverzama vezanim uz njegov politički angažman, Hamsunova inovativna proza, psihološka prodornost i stil izvršili su snažan utjecaj na svjetsku književnost 20. stoljeća.