Kazuo Ishiguro

Kazuo Ishiguro (8. studenog 1954., Nagasaki, Japan) je britanski književnik japanskog podrijetla, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 2017. Preselio se s obitelji u Veliku Britaniju 1960. godine. Studirao je engleski jezik i filozofiju na Sveučilištu Kent, a kasnije kreativno pisanje na Sveučilištu East Anglia. Njegova djela, poznata po suptilnom stilu, istražuju teme pamćenja, gubitka, identiteta i prolaznosti.

Prvi roman, Blijedi obrisi brda (1982.), priča je o japanskoj udovici i njenim uspomenama na poslijeratni Nagasaki. Slijedio je Umjetnik nestalog svijeta (1986.), smješten u Japan, koji tematizira umjetnost i traumu. Svjetsku slavu stekao je romanom Ostaci dana (1989.), o engleskom batleru i propuštenim prilikama, koji je osvojio Bookerovu nagradu i adaptiran u film 1993. s Anthonyjem Hopkinsom. Neutešni (1995.) eksperimentalniji je roman o glazbeniku i snovima, dok Kad smo bili siročad (2000.) istražuje detektivsku priču u Šangaju. Nikad me ne ostavljaj (2005.), distopijska priča o kloniranju, adaptirana je u film 2010. Pokopani div (2015.) miješa fantaziju i povijest, a Klara i Sunce (2021.) bavi se umjetnom inteligencijom.

Ishigurovi romani, prevedeni na više od 50 jezika, hvaljeni su zbog emocionalne dubine i univerzalnih tema, iako neki kritičari smatraju njegov stil suzdržanim. Dobitnik je brojnih nagrada, uključujući OBE (1995.) i francuski Ordre des Arts et des Lettres (1998.). Živi u Londonu, a njegovo djelo i dalje inspirira čitatelje i proučava se u akademskim krugovima.