Spomen-knjiga Matice hrvatske od godine 1842. do godine 1892.
Jubilarno je izdanje povodom 50. obljetnice Matice hrvatske sa dvanaest slika i jednim snimkom rukopisa. Pregled dotadašnje povijesti, rada i značaja Matice hrvatske kao najvažnije hrvatske kulturne ustanove.
Spomen-knjiga Matice hrvatske od godine 1842. do godine 1892. svečano je izdanje objavljeno 1892. godine u Zagrebu u nakladi Matice hrvatske. Autori su dvojica istaknutih hrvatskih intelektualaca – povjesničar Tadija Smičiklas i književnik te filozof Franjo Marković.
Knjiga je napisana povodom pedesete obljetnice osnutka Matice hrvatske (1842.–1892.) i predstavlja svečani pregled njezine polustoljetne djelatnosti. Smičiklas je napisao opširni povijesni prikaz osnivanja, razvoja i kulturne uloge Matice u vrijeme ilirskog pokreta, apsolutizma i hrvatskog narodnog preporoda. Marković je pridonio književnim i kulturološkim osvrtima.
Djelo sadrži detaljan kronološki prikaz rada Matice: izdavačku djelatnost, književne, znanstvene i prosvjetne pothvate, borbu za hrvatski jezik i nacionalnu kulturu te suradnju s drugim slavenskim narodima. Bogato je ilustrirano s dvanaest slika (portreti utemeljivača i zaslužnih članova) i jednim snimkom rukopisa.
Spomen-knjiga ima veliku dokumentarnu vrijednost jer donosi brojne podatke, imena suradnika, popise izdanja i pregled kulturnih prilika u Hrvatskoj 19. stoljeća. Stil je svečan, domoljuban i tipičan za to razdoblje. Danas se smatra važnim povijesnim izvorom za proučavanje hrvatskog kulturnog i nacionalnog preporoda te djelovanja Matice hrvatske u njezinih prvih pedeset godina.
Jedan primjerak je u ponudi
- Žig knjižnice
