Honore de Balzac
Honoré de Balzac – biobibliografija
Honoré de Balzac (Tours, 20. svibnja 1799. – Pariz, 18. kolovoza 1850.) bio je francuski književnik i jedan od najvažnijih predstavnika europskog realizma. Potjecao je iz građanske obitelji, studirao pravo u Parizu i kratko radio u odvjetničkim uredima, ali se ubrzo odlučio posvetiti književnosti. Prve romane objavljivao je pod pseudonimima, a okušao se i u izdavaštvu i tiskarstvu. Poslovni neuspjesi ostavili su mu velike dugove koji su ga pratili gotovo cijelog života.
Balzac je bio iznimno produktivan pisac, poznat po intenzivnom radu i dugim noćima provedenim uz rukopise i velike količine kave. Njegova književna ambicija bila je stvoriti sveobuhvatnu sliku francuskog društva prve polovice 19. stoljeća. Većinu svojih romana i pripovijedaka povezao je u monumentalni ciklus Ljudska komedija (La Comédie humaine), zamišljen kao svojevrsna književna anatomija društva.
U njegovim djelima pojavljuju se pripadnici gotovo svih društvenih slojeva – aristokrati, bankari, trgovci, činovnici, umjetnici, studenti, kriminalci i siromašni građani. Posebnost njegova književnog svijeta čine likovi koji se ponovno pojavljuju u različitim romanima, čime pojedinačna djela postaju dijelovi velike i međusobno povezane cjeline.
Među najpoznatijim Balzacovim djelima nalaze se Otac Goriot (1835.), Eugénie Grandet (1833.), Izgubljene iluzije (1837.–1843.), Rođakinja Bette (1846.), Rođak Pons (1847.), Sjaj i bijeda kurtizana, Šagrenska koža (1831.) i Ljiljan u dolu (1836.). Njegovi romani osobito istražuju moć novca, društveni uspon, ambiciju, ljubav, obiteljske odnose i sukob pojedinca s društvenim poretkom.
Godine 1850. oženio se Ewelinom Hańskom, poljskom plemkinjom s kojom se godinama dopisivao. Umro je u Parizu samo nekoliko mjeseci nakon vjenčanja.
Balzacova sposobnost preciznog promatranja društva, psihološkog oblikovanja likova i povezivanja osobnih sudbina s ekonomskim i društvenim okolnostima snažno je utjecala na razvoj modernog europskog romana. Njegova Ljudska komedija ostaje jedan od najopsežnijih i najambicioznijih književnih projekata 19. stoljeća.
Titel im Angebot
Eugenie Grandet
Knjiga prati život mlade Eženi, koja odrasta u provincijskom francuskom gradu u strogoj i pohlepnoj porodici.
Eugenija Grande
„Eženi Grande“ (1833), deo Balzakove Ljudske komedije, je realističan roman koji istražuje pohlepu, porodične odnose i žrtve ljubavi u provincijskom francuskom društvu.
Eugenija Grande
„Eženi Grande“ (1833), deo Balzakove Ljudske komedije, je realističan roman koji istražuje pohlepu, porodične odnose i žrtve ljubavi u provincijskom francuskom društvu.
Evgenija Grande
„Eženi Grande“ (1833), deo Balzakove Ljudske komedije, je realističan roman koji istražuje pohlepu, porodične odnose i žrtve ljubavi u provincijskom francuskom društvu.
Evgenija Grande / Muzej starina
U svojim romanima „Evgenija Grande“ (1833) i „Muzej starina“ (1837), Balzak istražuje univerzalne teme pohlepe, ljudskih strasti, žrtvovanja i moralnih dilema, smeštajući ih u različite društvene kontekste francuskog društva 19. veka.
Filozofske priče
Filozofske priče su deo Balzakove „Ljudske komedije“ i obuhvataju četiri priče – Šangri-La, Eliksir dugog života, Nepoznato remek-delo i Melmot Pokajnik – koje istražuju filozofske, moralne i metafizičke teme kroz složene likove i simboliku.
Golicave priče
Tickling Stories is a collection of humorous, satirical, and erotically inflected short stories that, through entertaining anecdotes, expose the hypocrisy, passions, and flaws of French society, as well as the human tendency toward lust and intrigue.
Golicave priče
Tickling Stories besteht aus 30 Kurzgeschichten, die in drei „Jahrzehnte“ (Décamérons) unterteilt sind und Boccaccios Decamerone nachempfunden sind.
Jedna mračna afera
Po mišljenju jednog od najboljih Balzakovih poznavalaca, „Mračna afera“ je jedno od najboljih Balzakovih dela.