Nikola Šop

Nikola Šop (Jajce, 19. avgust 1904. – Zagreb, 2. januar 1982.) hrvatski je pesnik, prozaista i prevodilac iz Bosne i Hercegovine, jedan od najoriginalnijih autora hrvatske književnosti 20. veka. Njegovo stvaralaštvo povezuje prisnost svakodnevice s religioznim iskustvom, a kasnije s meditacijama o svemiru, vremenu i beskonačnosti.
Školovao se u Banjoj Luci i Beogradu, gde je 1931. diplomirao komparativnu književnost. Radio je kao gimnazijski profesor latinskog jezika. Tokom bombardovanja Beograda 1941. teško je povređen, a posledice povrede trajno su obeležile njegov život. U Zagrebu se nastanio 1943. Od 1949. sarađivao je s JAZU-om, prevodeći hrvatske latiniste, među njima Jana Panonca, Jurja Šižgorića i Matiju Petra Katančića.
Rano pesništvo predstavljaju Pjesme siromašnog sina (1926.), Isus i moja sjena (1934.), Od ranih do kasnih pijetlova (1939.) i Za kasnim stolom (1943.). Isus je u njegovim pesmama blizak saputnik običnog čoveka, prisutan među siromasima, životinjama i skromnim predmetima. Duhovnost se izražava jednostavnim, nežnim govorom, bez propovedničke uzvišenosti. Zbirka proza Tajanstvena prela (1943.) otvara prostor čudesnom, legendi i pesničkoj fantastici.
Od pedesetih godina Šop se okreće kosmičkoj imaginaciji. Kućice u svemiru i Svemirski pohodi (1957.), Astralije (1961.), Dok svemiri venu (1975.) i Nedohod (1979.) istražuju prostor, postojanje i granice saznanja. Izraz postaje apstraktniji, uz neobične slike i nove jezičke tvorevine.
Objavio je Knjigu o Horaciju (1935.) i prevode Iz lirike starog Rima (1950.), a pisao je i pesničke drame. Dobitnik je Nagrade „Vladimir Nazor” za životno delo (1970.). Od malih zemaljskih bića do beskraja svemira, njegovo delo čuva saosećanje, začuđenost i potragu za skrivenim smislom.
Titel im Angebot
Božanski pastir
Izbor poezije i proze Nikole Šopa, uz dramu Vječni preludij, pisma Tadijanoviću i sećanja na Fransisa Žama. Knjiga približava pesnikov svet duhovnosti, saosećanja i čudesnosti svakodnevice.
Isus i moja sjena
Isus i moja senka (1934) je najpoznatija zbirka Nikole Šopa. Pesnik intimno humanizuje Isusa i uvodi ga u svakodnevicu siromašnih, prirodu i obične stvari. U franjevačkom duhu slavi jednostavnost, siromaštvo i božansko prisustvo u malim stvarima.
Knjiga Vječne Ljubavi
Tadijanović je prikupio i komentirao pisma koja je Šop uputio njemu (21 pismo) i Divni Denković (183 pisma). Knjiga sadrži i stotinjak drugih do sada neobjavljenih pisama, dokumenata i fotografija koji osvjetljavaju tajnovit život velikog pjesnika Šopa.
Republika 1962/10-11
Časopis za književnost i umjetnost



