Lovčevi zapisi

U „Lovčevim beleškama“, Turgenjev prikazuje realističan život ruske provincije, posebno teške uslove kmetova pod feudalnim sistemom, i kritikuje plemstvo i društvene nepravde carske Rusije. Turgenjevljev suptilni realizam, bez direktnih moralnih pouka, učinio je ovo delo revolucionarnim - doveo je do njegovog kratkog zatvaranja i progonstva na imanje, a kasnije je doprineo ukidanju kmetstva 1861. godine.

Zbirka nema strogu narativnu nit, već je povezana kroz oči anonimnog pripovedača-lovca koji putuje kroz sela i šume, susrećući se sa običnim ljudima. Glavne teme su društvena nepravda, siromaštvo seljaka, njihova jednostavna mudrost i povezanost sa prirodom, i kontrast između surovog seoskog života i prefinjenog plemstva. Turgenjev majstorski kombinuje lirske opise prirode - ruskih šuma, reka i stepa - sa tragičnim sudbinama likova, čineći prirodu gotovo glavnim junakom. Seljaci su prikazani bez romantizacije: grubi, primitivni, ali duboko humani i otporni.

Neke ključne priče uključuju:

• Svinja i Kalinič: Dve kontrastne ličnosti – slobodoumna Svinja, koja prezire gospodare, i lojalni Kalinič – ilustruju različite stavove prema slobodi.
• Jermolaj i mlinarova žena: Tragična priča o Arini, kmetici koju je gospodar proterao zbog ljubavi, ističući žensku ranjivost.
• Okružni lekar: Moralna dilema lekara koji krije ljubav prema umirućem pacijentu zarad svog ugleda.
• Hamlet iz Ščigrovskog okruga: Ekscentrični plemić govori o svojim ljubavnim neuspesima, satirizirajući plemstvo.
• Šuma i stepa: Lirski opis prolećnog jutra u prirodi, bez zapleta, samo čista impresija.

Lovčeva dela uticala su na rusku književnost (npr. Tolstoj, Dostojevski) i šire, podižući svest o kmetstvu i inspirišući autore poput hrvatskog Ksavera Šandora Đalskog. Delo je i danas aktuelno zbog svoje humanosti i ekološke osetljivosti.