Putevi nesreće IV: Čovek od gipsa

Čovjek od gipsa završni je, četvrti dio velike tetralogije Josepha KesselaPutevi nesreće (Le Tour du malheur). Objavljen 1950. godine, ovaj roman predstavlja potresan završetak epske priče o Richardu Dalleauu i njegovoj generaciji.

Nakon burnih godina rata, uspona u odvjetničkoj karijeri, strastvenih ljubavi, političkih intriga i moralnog pada, Richard se nalazi na rubu ponora. Slomljen samoubistvom bliskih osoba, ovisnošću o drogi, razočaranjima i unutarnjim sukobima, on postaje „čovjek od gipsa“ – krhak, ranjiv i naizgled nepokretan u svojoj duševnoj paralizi. Roman prati njegovu očajničku borbu da se vrati sebi, da pronađe smisao i da se iskupi za grijehe mladosti.

Kessel s velikom emotivnom snagom i autobiografskim prizvukom opisuje tamnu stranu ambicije, hedonizma i poslijeratnog Pariza. Droga, ljubomora, propast brakova i potraga za smislom u svijetu koji je izgubio vrijednosti čine srž ovog snažnog završnog dijela. Stil je intenzivan, muževan i melankoličan – tipičan za Kessela u njegovoj najboljoj formi.

Čovjek od gipsa nije samo priča o jednom čovjeku, već i o cijeloj generaciji koja je prošla kroz Veliki rat samo da bi se izgubila u miru. Tetralogija završava dubokim, gotovo rekvijemskim tonom, gdje se idealizam mladosti sudara s gorkom zbiljom života.