Čovjek za sebe - Istraživanje o psihologiji etike

Pristupajući problemu kroz spoj psihoanalize, filozofije i sociologije, Fromm tvrdi da se moral ne smije temeljiti na vanjskim autoritetima (Bogu, društvu, tradiciji), nego na unutarnjoj prirodi čovjeka. Etika ne proizlazi iz naredbi, već iz čovjekove težnje da postane potpuno razvijeno, autentično ljudsko biće.

Prema Frommu, čovjek nije po prirodi ni dobar ni zao, nego potencijal koji se razvija ovisno o društvenim uvjetima. U zdravom društvu etičko ponašanje proizlazi iz ljubavi, razuma i produktivne orijentacije – sposobnosti da se voli, stvara i djeluje u skladu sa sobom i drugima. Nasuprot tome, u represivnim ili otuđenim društvima ljudi često razvijaju destruktivne i neetične obrasce ponašanja.

Fromm posebno kritizira autoritarnu savjest – osjećaj krivnje temeljen na strahu od kazne – i zalaže se za razvoj humanističke savjesti, koja proizlazi iz svijesti o vlastitom rastu i djelovanju u skladu s unutarnjom istinom. Etika je, prema njemu, nužan dio duhovnog i emocionalnog zdravlja.

Zaključno, "Čovjek za sebe" poziva na stvaranje društva koje podržava individualnu slobodu, ljubav i odgovornost kao temelje istinske etike.