Teorija i praksa: socijalnofilozofske studije

Habermas analizira kako teorijska saznanja mogu oblikovati društvene prakse i obrnuto. On ističe da teorija ne može biti odvojena od praktičnih konteksta u kojima se primjenjuje. Centralni koncept knjige je ideja komunikativne akcije, koja podrazumijeva interakciju između pojedinaca koja se temelji na razumijevanju i konsenzusu, a ne na dominaciji ili manipulaciji.

Habermas kritizira pozitivistički pristup koji zanemaruje subjektivne aspekte ljudskog djelovanja. On ističe potrebu za razumijevanjem društvenih fenomena kroz prizmu ljudske komunikacije. Knjiga također istražuje etičke dimenzije društvene teorije, naglašavajući važnost moralnih normi u oblikovanju prakse i teorije.

Habermas se zalaže za dijalog i deliberativnu demokraciju, gdje se javna rasprava smatra ključnim za donošenje odluka koje utječu na zajednicu. Kroz "Teoriju i praksu", Habermas postavlja temelje za daljnje rasprave o društvenim teorijama, komunikaciji i etici, ostavljajući dubok utjecaj na društvene znanosti.