Tajna vrata: sedam novela

Novela „Tajna vrata“ objavljena je 1907. godine (kasnije uvrštena u zbirku Tajna vrata i druge pripovijesti) i predstavlja tipičan primjer hrvatske moderne s izrazitim utjecajem simbolizma, dekadencije i psihoanalize. Za razliku od realističke proze koja se bavi društvenim problemima, Ogrizović ovdje u fokus stavlja unutarnji svijet pojedinca, njegovu psihu, osamljenost i granicu između stvarnosti i halucinacije. Radnja prati introspektivnog pripovjedača koji u starom, pomalo zapuštenom prostoru pronalazi skrivena vrata. Njihovo otvaranje ne vodi samo u nepoznatu prostoriju, već služi kao snažan simbolički prijelaz u dubine ljudske podsvijesti, potisnutih sjećanja, erotskih čežnji i egzistencijalnog straha. Kroz atmosferu tajnovitosti, tjeskobe i melankolije (često uspoređivanu s poetikom Edgara Allana Poea), Ogrizović gradi napetost na psihološkoj, a ne na vanjskoj akcijskoj razini. „Tajna vrata“ zauzimaju važno mjesto u povijesti hrvatske književnosti kao jedan od ranih primjera moderne psihološke i fantastične proze, u kojoj prostor postaje projekcija čovjekova duševnog stanja.