Wansfell lutalica

Vansfel godinama luta neumoljivim pejzažima Doline smrti, Mohavea i Arizone, suočavajući se sa žeđu, vrućinom, olujama i usamljenošću, tražeći iskupljenje kroz patnju. Sudbina ga, međutim, ne ostavlja samog: on spasava život devojci Magdaleni Virej („Ćerka Dismukesa“), zaljubljuje se u nju, ali odbacuje sreću jer sebe smatra ukletim ubicom. Usput sreće kopače zlata, odmetnike, Indijance i pustinjske vizionare. Kroz susrete i unutrašnju borbu, polako shvata da pravo iskupljenje ne leži u bekstvu od ljudi, već u suočavanju sa prošlošću i prihvatanju oproštaja.

Posle 16 godina lutanja, teško ranjen, vraća se u civilizaciju. Magdalena ga je čekala; on konačno prihvata ljubav i oproštaj - i od sebe i od drugih. Ovim romanom (1923), Grej slika veličanstvenu, surovu lepotu američkog jugozapada i epsku priču o grehu, usamljenosti i konačnom spasenju.