Antun Gustav Matoš

Antun Gustav Matoš (1873–1914) war ein kroatischer Dichter, Erzähler, Reiseschriftsteller und Literaturkritiker und zählt zu den wichtigsten Vertretern der kroatischen literarischen Moderne. Er wurde in Tovarnik geboren und wuchs in Zagreb auf. Nach dem Abbruch seines Veterinärstudiums in Wien wurde er zum Militär eingezogen. Er desertierte und ging nach Belgrad, wo er neben seiner schriftstellerischen und journalistischen Arbeit mit dem Cellospiel seinen Lebensunterhalt verdiente. Er lebte auch in Genf und Paris. 1908 kehrte er nach Zagreb zurück, wo er weiter schrieb und sich an literarischen Auseinandersetzungen beteiligte.
Seine Erzählung Moć savjesti (1892) kündigte sein Interesse am beunruhigten Gewissen und an der Grenze zwischen Wirklichkeit und Fantastik an. Zu Lebzeiten veröffentlichte er drei Erzählbände, Iverje (1899), Novo iverje (1900) und Umorne priče (1909). Darin wechseln sich Szenen aus dem Alltag in Zagreb und im Zagorje mit grotesken und symbolischen Geschichten ab. In der Novelle Cvijet sa raskršća wird die Begegnung eines Reisenden mit einem blinden Mädchen zu einer Geschichte über Sehnsucht und die Flüchtigkeit einer Begegnung.
In seiner Lyrik orientierte er sich an den französischen Symbolisten und Parnassiens, besonders an Charles Baudelaire. Er gestaltete Rhythmus und Klang seiner Verse mit großer Sorgfalt und bevorzugte unter anderem das Sonett. In Utjeha kose, Jesenje veče und Notturno prägen Bilder des Todes, der Landschaft und der Nacht die Stimmung der Gedichte. In den Reiseskizzen aus Naši ljudi i krajevi (1910) und Vidici i putovi (1912) verbindet er Landschaften mit den Menschen, ihrer Geschichte und seinen eigenen Eindrücken. Als Kritiker und Feuilletonist schätzte er die Eigenart des schriftstellerischen Stils. Seine Polemiken waren für ihren Witz und ihre Schärfe bekannt.
Titles in our offer
Djela XIV: Theatralia: Scenski pokušaji, članci o kazalištu i koncertima, dio drugi (1910.–1913.)
Četrnaesti svezak prvog izdanja Matoševih sabranih djela donosi kazališne i koncertne kritike iz razdoblja 1910.–1913., potvrđujući Matoša kao vrhunskog estetičara i kulturnog kritičara.
Djela XVII: Kritike: Prikazi i polemike iz hrvatske i srpske književnosti i plastičnih umjetnosti (1910.–1913.)
Sedamnaesti, završni svezak prvog izdanja Matoševih sabranih djela donosi književne i likovne kritike te polemike iz razdoblja 1910.–1913., zaokružujući njegov kritičarski opus.
Djela XVI: Kritike: Prikazi i polemike iz hrvatske i srpske književnosti i plastičnih umjetnosti (1905.–1909.)
Šesnaesti svezak prvog izdanja Matoševih sabranih djela okuplja književne i likovne kritike te polemike iz razdoblja 1905.–1909., potvrđujući Matoša kao jednog od najistaknutijih kritičara hrvatske moderne.
Djela XV: Kritike: Prikazi i polemike iz hrvatske i srpske književnosti i plastičnih umjetnosti (1896.–1904.)
Petnaesti svezak prvog izdanja Matoševih sabranih djela okuplja književne i likovne kritike te polemike iz razdoblja 1896.–1904., otkrivajući Matoša kao pronicljiva estetičara i kritičara.
Izabrane pjesme
Francuska škola ukusa i forme te tradicija hrvatske lirike od Štoosa do Kranjčevića, tlo je na kojemu je izrasla najosebujnija hrvatska pjesnička ličnost.
Lijepa naša domovina i drugi putopisi
Zbirka sadrži Lijepu našu domovinu, Oko Lobora i dvadesetak drugih putopisa, uz dodatak napomena, tumača i rječnika svakog pojedinog putopisa.
Misli i pogledi
Matoševe misli iz njegova gotovo nepreglednoga književnog i publicističkog štiva.
Naši ljudi i krajevi: Pejzaži, novele, crtice
"Our People and Regions" is a collection of essays and travelogues by A. G. Matoš from 1910. The collection provides a deep insight into the Croatian regions and people of the early 20th century, reflecting Matoš's love for his homeland and his ability to









