Antun Gustav Matoš

Antun Gustav Matoš (1873.–1914.) bio je hrvatski pjesnik, pripovjedač, putopisac i književni kritičar te jedan od ključnih autora hrvatske moderne. Rođen je u Tovarniku, a odrastao u Zagrebu. Nakon prekida studija veterine u Beču bio je unovačen. Dezertirao je i otišao u Beograd, gdje se uz književni i novinarski rad uzdržavao svirajući violončelo. Boravio je i u Ženevi i Parizu, a 1908. vratio se u Zagreb, gdje je nastavio pisati i sudjelovati u književnim polemikama.
Pripovijetkom Moć savjesti (1892.) najavio je zanimanje za nemirnu ljudsku savjest i granicu između stvarnoga i fantastičnoga. Za života je objavio tri zbirke pripovijedaka, Iverje (1899.), Novo iverje (1900.) i Umorne priče (1909.). U njima se prizori iz zagrebačke i zagorske svakodnevice izmjenjuju s grotesknim i simboličkim pričama. U noveli Cvijet sa raskršća susret putnika i slijepe djevojke prerasta u priču o čežnji i prolaznosti susreta.
U poeziji se oslanjao na francuske simboliste i parnasovce, osobito na Charlesa Baudelairea. Pomno je oblikovao ritam i zvuk stiha, a sonet je bio jedan od njegovih omiljenih oblika. U pjesmama Utjeha kose, Jesenje veče i Notturno slike smrti, krajolika i noći nose raspoloženje pjesme. U putopisima iz knjiga Naši ljudi i krajevi (1910.) i Vidici i putovi (1912.) krajolik povezuje s ljudima, poviješću i vlastitim doživljajem mjesta. Kao kritičar i feljtonist cijenio je osobitost piščeva stila, a njegove su polemike bile poznate po duhovitosti i oštrini.
Naslovi u ponudi
Djela XIV: Theatralia: Scenski pokušaji, članci o kazalištu i koncertima, dio drugi (1910.–1913.)
Četrnaesti svezak prvog izdanja Matoševih sabranih djela donosi kazališne i koncertne kritike iz razdoblja 1910.–1913., potvrđujući Matoša kao vrhunskog estetičara i kulturnog kritičara.
Djela XVII: Kritike: Prikazi i polemike iz hrvatske i srpske književnosti i plastičnih umjetnosti (1910.–1913.)
Sedamnaesti, završni svezak prvog izdanja Matoševih sabranih djela donosi književne i likovne kritike te polemike iz razdoblja 1910.–1913., zaokružujući njegov kritičarski opus.
Djela XVI: Kritike: Prikazi i polemike iz hrvatske i srpske književnosti i plastičnih umjetnosti (1905.–1909.)
Šesnaesti svezak prvog izdanja Matoševih sabranih djela okuplja književne i likovne kritike te polemike iz razdoblja 1905.–1909., potvrđujući Matoša kao jednog od najistaknutijih kritičara hrvatske moderne.
Djela XV: Kritike: Prikazi i polemike iz hrvatske i srpske književnosti i plastičnih umjetnosti (1896.–1904.)
Petnaesti svezak prvog izdanja Matoševih sabranih djela okuplja književne i likovne kritike te polemike iz razdoblja 1896.–1904., otkrivajući Matoša kao pronicljiva estetičara i kritičara.
Izabrane pjesme
Die französische Geschmacks- und Formschule sowie die Tradition der kroatischen Lyrik von Štoos bis Kranjčević sind der Boden, auf dem die markanteste kroatische Dichterpersönlichkeit gewachsen ist.
Lijepa naša domovina i drugi putopisi
Die Sammlung enthält Unsere schöne Heimat, Rund um den Lobor und etwa zwanzig weitere Reiseberichte sowie Notizen, Dolmetscher und Wörterbücher für jeden einzelnen Reisebericht.
Misli i pogledi
Matoš' Gedanken aus seiner schier endlosen Lektüre literarischer und journalistischer Werke.
Naši ljudi i krajevi: Pejzaži, novele, crtice
„Unser Volk und unsere Regionen“ ist eine Sammlung von Essays und Reiseberichten von A. G. Matoš aus dem Jahr 1910. Die Sammlung bietet einen tiefen Einblick in die kroatischen Regionen und Menschen zu Beginn des 20. Jahrhunderts und spiegelt Matošs Liebe









