Jacques Derrida

Jacques Derrida (El Biar, Alžir, 15. srpnja 1930. – Pariz, 9. listopada 2004.) bio je francuski filozof alžirskoga podrijetla, jedan od najutjecajnijih mislilaca druge polovice 20. stoljeća i začetnik dekonstrukcije, filozofskog pristupa koji preispituje ustaljene pojmovne suprotnosti, značenje jezika i temelje zapadne metafizike.

Rođen je u židovskoj obitelji u tadašnjem francuskom Alžiru. Nakon školovanja u Alžiru preselio se u Pariz, gdje je studirao filozofiju na prestižnoj École normale supérieure. Predavao je na francuskim i američkim sveučilištima, a osobito je bio povezan s pariškom École des hautes études en sciences sociales.

Međunarodnu pozornost privukao je 1967. objavljivanjem triju ključnih knjiga: O gramatologiji, Pisanje i razlika i Glas i fenomen. U njima je razvio kritiku logocentrizma, odnosno filozofske tradicije koja govoru i neposrednoj prisutnosti daje prednost pred pisanjem i razlikom.

Središnje mjesto u njegovoj filozofiji zauzima pojam différance, kojim označava istodobno razlikovanje i odgađanje značenja. Derrida pokazuje da značenje nije potpuno zatvoreno ni konačno određeno, nego nastaje u odnosima među znakovima i njihovim kontekstima.

Među njegovim važnim djelima nalaze se Diseminacija (1972.), Margine filozofije (1972.), Glasnik istine (1978.), Poštanska karta (1980.), Psihé: Izumi drugoga (1987.) i Sablasti Marxa (1993.). U kasnijim radovima sve se više bavio pitanjima pravde, gostoprimstva, oprosta, demokracije, etike i političke odgovornosti.

Njegova knjiga Životinja koja dakle jesam posvećena je odnosu čovjeka i životinje te kritici tradicionalnog shvaćanja ljudske iznimnosti.

Derridina misao snažno je utjecala na filozofiju, književnu teoriju, kritičke studije, pravo i arhitekturu. Premda je dekonstrukcija izazvala brojne rasprave i osporavanja, ostala je jedan od najvažnijih pristupa suvremenom promišljanju jezika, identiteta, kulture i značenja.