Ivan Dončević

Hrvatski književnik (Trnava kraj Garešnice, 8. XI. 1909 – Zagreb, 14. III. 1982), studirao agronomiju na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu. Radio kao novinar i urednik tjednika Nova riječ (1935–39). God. 1942. priključio se partizanima. Nakon rata bio je zamjenik glavnog urednika Vjesnika, glavni tajnik Matice hrvatske (1945–46) i HNK-a (1946–47), 1949. postao načelnik Odjela za kulturu i umjetnost Ministarstva prosvjete NR Hrvatske. Bio je i direktor izdavačkoga poduzeća Zora (1950–73). Uređivao časopis Republika (1949–72). Pisao prozu, poeziju (Haganjske priče, 1935) i dramu Kazna (izvedena u zagrebačkome HNK-u 1949). Plijenio pozornost kritike 1930-ih jer se njegova proza (pripovijest Ljudi iz Šušnjare, 1933; roman Horvatova kći, 1935 – prerađeno izdanje pod naslovom Životopis bez svršetka, 1948) uklapala u matricu socijalnog realizma. U romanu Propast primjetan je pomak prema psihološkoj analizi likova. Važniji su mu romani Biser i svinje (1938), Krvoproliće kod Krapine (1968) te zbirka pripovijesti Bezimeni (1945), u kojoj realističko-naturalistički pripovijeda o ratnim događajima, a estetski je najvrjedniji roman Mirotvorci (1956), realistička slika provincije uoči početka II. svjetskog rata.

Citiranje: Dončević, Ivan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 6. 11. 2023.