Živojin Pavlović

Srpski filmski redatelj, scenarist i književnik (Šabac, 15. IV. 1933 – Beograd, 29. XI. 1998). Diplomirao slikarstvo na akademiji primijenjenih umjetnosti u Beogradu (1953). Isprva djelovao u kino-klubu Beograd; profesionalnu redateljsku karijeru otpočeo epizodama u omnibusima Kapi, vode, ratnici (1962) i Grad (1963). Prvi cjelovečernji film Povratak snimio je 1963., ali je prikazan tek 1966., nakon filma Neprijatelj (Sovražnik, 1965), prema motivima Dvojnika F. M. Dostojevskoga. U oba se naziru sve trajne crte njegova stila i svjetonazora: dugi kadrovi, naturalizam, pesimizam, prikaz društvenih marginalaca i životnih gubitnika, kritičko zapažanje socijalnih i političkih devijacija i protuslovlja. Reprezentativna djela jugoslavenskoga crnoga vala kao Buđenje pacova (1967., nagrada za režiju u Berlinu), u ambijentu beogradskoga podzemlja, Kad budem mrtav i beo (1968., Zlatna arena za najbolji film i za režiju u Puli), s radnjom u srpskoj provinciji, i Zaseda (1969), demistifikacija revolucije (film nikad nije prikazan u kinima), svrstali su ga među najbolje redatelje u SFRJ, ali su mu otežali rad u Srbiji, posebno nakon političkih napada na gledišta koja je zastupao. Stoga je potom režirao, ne mijenjajući stil i stajališta, 4 filma u Sloveniji: Crveno klasje (Rdeče klasje, 1970), Let mrtve ptice (1973), Doviđenja u sljedećem ratu (Nasvidenje v prihodni vojni, 1980) i Zadah tijela (Zadah tela, 1983), a u srpskoj produkciji Hajku (1977). Nakon raspada SFRJ režirao je film Dezerter (1992). Objavio je i više rasprava o filmu i umjetnosti. U književnosti se javio zbirkama pripovijedaka Krivudava reka (1963) i Dnevnik nepoznatog (1965), u kojima jednostavnim, »filmskim« izrazom daje svoje viđenje rata i suvremenoga života. Problem egzistencije pojedinca, ugrožena prevlašću mediokriteta i bezličnosti, obrađuje u cijelom opusu: romanima (Lutke, 1965; Kain i Avelj, 1969; Zadah tela, 1982; Zid smrti, 1985; Lov na tigrove, 1988; Trag divljači, 1991; Lapot, 1992; Simetrija, 1996; Dolap, 1997), pripovijetkama (Dve večeri u jesen, 1967; Cigansko groblje, 1972; Vetar u suvoj travi, 1976; Kriške vremena, 1993) i esejima (Đavolji film, 1969; O odvratnom, 1972; Belina sutra, 1984; Balkanski džez, 1989). Objavio knjige razgovora Jezgro napetosti (1990), Ludilo u ogledalu (1992) te šest svezaka dnevničkih zapisa (Dnevnik 1956–1993, 1999).

Citiranje: Pavlović, Živojin. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 6. 11. 2023.


Titles in our offer

Lov na tigrove

Lov na tigrove

Živojin Pavlović
Prosveta, 1988.
Serbian. Latin alphabet. Hardcover with dust jacket.
4.25