Meša Selimović

Bošnjački i srpski književnik (Tuzla, 26. IV. 1910 – Beograd, 11. VII. 1982). Diplomirao 1934. na Filozofskom fakultetu u Beogradu. God. 1935–41. radio je kao gimnazijski profesor u Tuzli. Za II. svjetskog rata priključio se partizanima, nakon rata bio je u Sarajevu profesor na Višoj pedagoškoj školi i docent na Filozofskom fakultetu, umjetnički direktor Bosna-filma, direktor Drame Narodnoga pozorišta, urednik u izdavačkom poduzeću Svjetlost. Od 1971. živio je u Beogradu. Bio je redoviti član Srpske akademije nauka i umetnosti i Akademije nauka i umjetnosti BiH. U zbirkama pripovijedaka ratne tematike Prva četa (1950) i Tuđa zemlja (1957) prevladava realistički izraz, s naglašenim psihološkim profiliranjem likova, što je izraženo i u romanima Tišine (1961) i Magla i mjesečina (1965). Stvaralački vrhunac dosegnuo je romanom egzistencijalističke problematike, Derviš i smrt (1966), oslonjenim na Kuran, radnja kojega se događa u Sarajevu u turskom razdoblju bosanske povijesti. Drama glavnog lika, derviša Ahmeda Nurudina, opterećena osjećajem krivnje za bratovu smrt, ispovijed je o tragičnosti čovjekove egzistencije unutar sustava nasilja vlasti, a prerasta u parabolu o univerzalnosti ljudskih dvojba. Roman Tvrđava (1970) smješten je u godine nakon bitke kraj Hotina (1621) i svojevrstan je pandan Dervišu i smrti. Oba su romana pisana u meditativno-esejističkom pripovjednom slogu. Roman Ostrvo (1974) razrađuje temu osamljenosti i destruktivnosti, a posmrtno objavljeni Krug (1984) kritički je prikaz društvene zbilje u Beogradu 1960-ih i 1970-ih. Pisao je i književne eseje i studije (Eseji i ogledi, 1966).

Citiranje: Selimović, Meša. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 3. 11. 2023.