Hrvati i njihov seljački pokret

Autor, unuk poznatog pjesnika Petra Preradovića, bio je politički angažiran intelektualac koji je duboko proučavao društvene procese, posebno one vezane uz hrvatsko seljaštvo kao temeljni društveni sloj.

Preradović se u djelu fokusira na seljaštvo kao ključni pokretač društvenih promjena u Hrvatskoj, posebice u 19. i prvoj polovici 20. stoljeća. Knjiga daje povijesni pregled seljačkih ustanaka, političkih borbi i društvenih previranja kroz nekoliko razdoblja:

Analiza Seljačke bune iz 1573. pod vodstvom Matije Gupca, koja se smatra simbolom borbe seljaka protiv feudalnog tlačenja. Ističe se nepravda feudalnog sustava i težak položaj kmetova koji su se borili za pravo na zemlju i ljudsko dostojanstvo.

Preradović istražuje kako su se ideje ilirizma i narodnog preporoda odrazile na seljaštvo, koje je u to vrijeme ostalo na marginama političkih procesa unatoč brojnosti i važnosti. Naglašava potrebu uključivanja seljaštva u politički život kako bi se ostvarila prava nacionalna emancipacija.

Središnji dio knjige bavi se 20. stoljećem, kada je Stjepan Radić s Hrvatskom seljačkom strankom (HSS) postao glasnogovornik seljaštva. Preradović analizira Radićevu politiku i njegovu borbu za prava seljaka, kao i nastojanja da se seljaštvo postavi kao temelj političkog i društvenog života u Hrvatskoj. Razmatra utjecaj agrarne reforme, industrijalizacije i migracija na hrvatsko selo. Kritički analizira kako su političke elite često zanemarivale potrebe seljaštva, što je dovelo do socijalnih napetosti i nezadovoljstva.

Preradović prikazuje seljaštvo ne samo kao ekonomski, nego i kao moralni stup društva, ističući njihovu radnu etiku, povezanost s tradicijom i patriotizam. Zalaže se za obrazovanje i političku emancipaciju seljaka kako bi postali aktivni sudionici u donošenju odluka koje utječu na njihov život. Autor kritizira nejednakost i neravnopravnost koje su desetljećima pogađale seljaštvo, zagovarajući pravednije društvene i ekonomske odnose.

Preradović piše jasno i argumentirano, koristeći povijesne izvore, statistiku i osobne uvide. Knjiga ima edukativnu i polemičku dimenziju, jer se autor često obraća političkoj eliti i intelektualcima, pozivajući ih na veću odgovornost prema seljaštvu.

Ovo je djelo važan doprinos razumijevanju uloge seljaštva u hrvatskoj povijesti i politikama 19. i 20. stoljeća. Preradović zagovara društvo u kojem su prava i dostojanstvo seljaka jednako važni kao i ostalih slojeva, te naglašava nužnost njihovog uključivanja u procese odlučivanja.