Bog u djelima hrvatskih pisaca

Književno-povijesni pregled obrade religiozne tematike u hrvatskoj književnosti 20. stoljeća - u djelima dvadeset i šestero kanonskih književnica i književnika - mukotrpan je pokušaj propitivanja širokog polja religijskih doživljaja i metafizičkih razmišljanja hrvatskih pisaca, posebice problema vjere i nevjere kao prihvaćanja, odnosno neprihvaćanja Božje opstojnosti u religijski i idejno gledano - prijepornome stoljeću. Marulićevski obilježena književnost prožeta tradicionalnom kršćansko-biblijskom vjerom i svjetonazorom nasuprot avangardnim težnjama, agnosticizmu, nihilizmu, ateizmu, pozitivističkim i liberalnim opcijama.

Kakve je promjene i procese spomenuti prijepor unio u hrvatsku književnost, u duhovna i društvena zbivanja među Hrvatima tijekom 20. stoljeća? Što doista jesu teizam i ateizam i kako se oni određuju u teoriji a kako u praksi?

Drugim dijelom teološko-literarnih analiza problema vjere i nevjere u djelima hrvatskih književnika 20. stoljeća (A. B. Šimić, Cettineo, Krklec, Cesarić, Sudeta, Šop, Tadijanović, Šegedin, Marinković, Vida, Slobodan Novak, Ivan Golub, Petrasov Marović, Fabrio, Ivan Martinac, Sida Košutić i Anka Petričević), završava se slojevita i odlično prihvaćena panorama religioznog fenomena u hrvatskoj književnosti prošloga stoljeća, književnosti koja je više no i jedna druga duhovna sfera pokazala svu složenost, različitost, paradoksalnost i intezitet duhovnih kretanja u 20. stoljeću. U tom smislu niti teizam niti ateizam nisu iznimka, dapače! No, zaključuje autor, bez obzira da li književnici i njihovi junaci vjeruju ili ne vjeruju, da li dvoje ili istražuju, svojim doživljajima i iskustvom potvrđuju da je Bog temeljno ljudsko pitanje.