Teorija književnosti
Teorija književnosti (1949.) je klasično djelo koje sustavno analizira prirodu književnosti, njezine metode i odnos s drugim disciplinama. Smatra se jednim od temeljnih tekstova novokritičke škole, usredotočenim na unutarnju strukturu književnog djela.
Knjiga je podijeljena u tri dijela. Prvi, "Definicije i razgraničenja", razmatra što je književnost, razdvajajući je od drugih umjetnosti i znanosti. Wellek i Warren zagovaraju "intrinzični" pristup, usredotočen na tekst, a ne na biografiju autora ili društveni kontekst. Drugi dio, "Unutarnja studija književnosti", analizira elemente poput stila, naracije, simbola i metra, naglašavajući važnost formalne analize. Posebno se bave pojmovima žanra, teme i književne evolucije. Treći dio, "Vanjski odnosi književnosti", istražuje povezanost književnosti s psihologijom, sociologijom, filozofijom i drugim umjetnostima, ali upozorava na redukcionizam koji zanemaruje estetsku vrijednost djela.
Autori promiču interdisciplinarni, ali disciplinirani pristup, kombinirajući teoriju s praktičnim primjerima. Njihov naglasak na autonomiji književnog djela i objektivnoj analizi utjecao je na modernu kritiku. Iako ponekad kritizirana zbog prevelike formalnosti, knjiga ostaje ključna za razumijevanje književne teorije, cijenjena zbog svoje jasnoće, dubine i utjecaja na književnu znanost.
Jedan primerak je u ponudi
