
Priče o moći
Don Juan i don Genaro vode Castanedu prema završnici naukovanja. Razgovori o tonalu i nagualu, pozornosti i unutarnjoj tišini prerastaju u zagonetnu priču o granicama razuma i promjeni percepcije.
Priče o moći četvrta su knjiga Carlosa Castanede o naukovanju kod don Juana Matusa. Uz don Genarovu pomoć, učitelj pripovjedača suočava s iskustvima koja uzdrmavaju njegovu sigurnost u vlastito razumijevanje svijeta. Razgovori, neobične demonstracije i iskušenja vode prema završnici jedne etape njegova učenja.
U središtu je razlika između tonala i naguala. Tonal obuhvaća imenovani i uređeni svijet svakodnevnoga iskustva, dok nagual označava ono što izmiče uobičajenim pojmovima i racionalnom objašnjenju. Don Juan nastoji pokazati kako navike mišljenja određuju granice onoga što pripovjedač može opažati.
Važne teme postaju zaustavljanje unutarnjega dijaloga, usmjeravanje pozornosti, sanjanje i osobna disciplina. Castanedine nedoumice, strah i potreba za objašnjenjima susreću se s učiteljevim humorom i paradoksima. Priča postupno poprima obilježja inicijacije i oproštaja.
Djelo valja čitati uz svijest o osporenoj vjerodostojnosti Castanedinih izvještaja. Njegova privlačnost proizlazi iz sugestivnoga spoja filozofske pripovijesti, ezoterijske simbolike i pustolovine koja čitatelja potiče na razmišljanje o percepciji, identitetu i granicama poznatoga.
Jedan primjerak je u ponudi







