
Luča mikrokozma
Filozofsko-religiozna poema Petra II Petrovića Njegoša (1845.) o duši, kozmosu, padu anđela i ljudskoj sudbini. Kosmički let duše i biblijsko-mitološki prikaz borbe dobra i zla u izdanju SKZ 1923. priredio Milan Rešetar.
Luča mikrokozmaPetra II Petrovića Njegoša (1813.–1851.) jedno je od najznačajnijih i najfilozofskijih djela srpske i južnoslavenske književnosti. Originalno je objavljena 1845. u Beogradu, a ovo izdanje iz 1923. godine priredio je za štampu istaknuti filolog i jezikoslovac Milan Rešetar (1860.–1942.).
Knjiga sadrži Rešetarov filološki rad, rječnik manje običnih riječi te značajnu studiju "Filozofija u ‘Luči mikrokozma’" Branislava Petronijevića, jednog od vodećih srpskih filozofa tog doba. Petronijevićevo predgovor interpretira Njegoševu misao u kontekstu filozofije, religije i metafizike, ističući dubinu pjesnikovog spekulativnog genija.
Djelo je napisano desetercem, u šest pjevanja (kantova), s posvetom Simi Milutinoviću Sarajliji. Žanrovski pripada romantičarskoj filozofskoj poeziji s elementima kozmičke vizije, teodiceje i mitološko-religiozne epopeje. Radnja započinje posvetom i introspekcijom, a zatim slijedi kosmički let pjesnikove duše (luče) kroz svemirske sfere u potrazi za odgovorima o porijeklu i sudbini čovjeka. Drugi dio opisuje pobunu Sotone protiv Boga, pad anđela i Adamov pad, te ljudsko zatočenje u materijalnom svijetu. Njegoš spaja kršćansku tradiciju (posebno motiv palog anđela i istočnog grijeha), maniheističke dualističke ideje i romantičarski individualizam u originalnu sintezu.
Centralne teme su: besmrtnost duše, sukob svjetla i tame, sloboda volje, patnja kao posljedica grijeha, čovjek kao iskra božanska u smrtnoj prašini i potraga za smislom u univerzumu. Stil je uzvišen, slikovit i metafizički gust, s bogatom upotrebom prirodnih simbola, nebeskih tijela i biblijskih motiva. Njegoš ovdje doseže vrhunac svoje religiozno-filozofske poezije, dublje i spekulativnije nego u Gorskom vijencu.
Rešetarovo izdanje iz 1923. važno je jer je standardiziralo tekst za širu publiku u međuratnom razdoblju, uz filološku preciznost i Petronijevićev filozofski komentar. Ono je doprinijelo kanonizaciji djela kao vrhunca Njegoševe misaone lirike. Luča mikrokozma ključno je djelo za razumijevanje Njegoša ne samo kao pjesnika i vladike, već i kao originalnog mislioca koji je spojio pravoslavnu duhovnost, zapadnu filozofiju i romantičarski genij.
Jedan primjerak je u ponudi
- Pohabane korice
- Žig knjižnice





