Wilhelm Windelband

Wilhelm Windelband (Potsdam, 11. maja 1848. – Hajdelberg, 22. oktobra 1915.), nemački filozof i istoričar filozofije, osnivač je badenske, odnosno jugozapadnonemačke škole novokantovstva. Studirao je u Jeni, Berlinu i Getingenu, gde je na njega posebno uticao Herman Loce. Predavao je u Cirihu, Frajburgu, Strazburu i Hajdelbergu.
Polazeći od Kanta, filozofiju je usmerio prema pitanjima vrednosti, važenja i opravdanosti saznanja. Razlikovao je opisivanje onoga što jeste od prosuđivanja onoga što važi ili treba da bude. Logičku istinu i moralne norme nije smatrao svodivim na psihološke činjenice o tome kako ljudi zaista misle i postupaju.
Najpoznatiji je po razlikovanju nomotetskog i idiografskog pristupa, izloženom u rektorskom govoru Geschichte und Naturwissenschaft (1894). Prvi traži opšte zakonitosti, a drugi nastoji da razume pojedinačne i neponovljive događaje. To je razlika u cilju i metodu istraživanja, a ne samo podela prema predmetu proučavanja. Njome je snažno uticao na rasprave o istorijskim i kulturnim naukama.
Važna dela uključuju Geschichte der neueren Philosophie (1878–1880), zbirku filozofskih ogleda Präludien (1883), Geschichte der alten Philosophie (1888), Lehrbuch der Geschichte der Philosophie (1892) i Einleitung in die Philosophie (1914). Istoriju filozofije prikazivao je kroz razvoj problema i pojmova, povezujući pojedine mislioce s intelektualnim okolnostima njihovog vremena.
Među nastavljačima njegovog rada posebno se izdvaja Hajnrih Rikert. Windelbandovo nasleđe obuhvata filozofiju vrednosti, metodologiju nauke i istoriju filozofije. Njegova pitanja o odnosu činjenica i vrednosti, kao i opšteg i pojedinačnog, ostala su važna za razumevanje posebnosti humanističkog istraživanja.
Naslovi u ponudi
Povijest filozofije
Povijest filozofije sa dodatkom Filozofija u 20.st. od Heinza Heimsoetha, 14. dopunjeno izdanje.
