Henryk Sienkiewicz
Poljski književnik (Wola Okrzejska, 5. V. 1846 – Vevey, Švicarska, 15. XI. 1916). Studirao pravo, medicinu i filologiju u Varšavi. Publicističku karijeru započeo kao reporter i feljtonist varšavskih novina (1872–77), istaknuo se kao novinar dnevnika Słowo (1882–87). Bio je dopisnik lista Gazeta Polska iz SAD-a (1876–78), potom iz zapadne Europe (1879). Nakon znatna uspjeha povijesnih romana nazvanih Trilogija (Trylogia, 1882–88), stekao je materijalnu neovisnost te putovao u Tursku, Grčku i Italiju (1886), Španjolsku (1888), Zanzibar (1890). Kao poljski domoljub istupao je protiv germanizacijske politike u Velikopoljskoj; 1905. tražio je autonomiju za Poljsku. Za I. svjetskoga rata zbog protupruskih istupa sklonio se u Švicarsku, gdje se posvetio humanitarnomu radu i javnomu djelovanju. – U književnosti se javio kao sljedbenik pozitivizma zastupajući ideje o »organičnom radu« i umjetnosti u službi realizacije te ideje. Debitirao je romanom iz studentskoga života Uzalud (Na marne, 1872) te s nizom uspjelih pripovijedaka i novela iz društvenoga života (Humoreske iz Worszyłłina fascikla – Humoreski z teki Worszyłły, 1872; Skice ugljenom – Szkice węglem, 1880). Nakon povratka iz SAD-a približio se konzervativnim krugovima i posvetio žanru povijesnoga romana. Romani Trilogije imali su funkciju »krijepiti srca«, terapeutski djelovati na zatiranu nacionalnu svijest, podsjećajući na dramatične i junačke epizode iz XVII. stoljeća: roman o poljsko-kozačkom ratu Ognjem i mačem (Ogniem i mieczem, 1883–84), nazivan i »vesternom Istoka«; Potop (1886) o švedskoj najezdi na Poljsku, Gospodin Wołodyjowski (Pan Wołodyjowski, 1888) o tijeku rata i pobjedi Poljaka nad Turcima kod Hotina 1673. Premda su mu romani građeni na konvencionalnoj ljubavnoj fabuli, slojevito razvijaju model povijesnoga romana po uzoru na W. Scotta; privlačnost čitateljstvu zahvaljuju ponajprije humoru i stilističkomu bogatstvu te identifikaciji s junacima lišenima suvišne patetike. Europsku slavu potvrdio je romanom o progonu prvih kršćana u Rimu za Neronove vladavine, Quo vadis (1896), s prepoznatljivim utjecajem modernističke estetike. Ostali značajni romani: Bez dogme (Bez dogmatu, 1891), Obitelj Połanieckih (Rodzina Połanieckich, 1895), monumentalni povijesni roman Križari (Krzyżacy, 1900), svjetski poznat roman za mladež Kroz pustinju i prašumu (W pustyni i w puszczy, 1911). Do danas je ostao u svijetu najpopularnijim poljskim piscem, čija su djela doživjela stotine prijevoda i ekranizacija. Dobio je Nobelovu nagradu za književnost 1905.
Naslovi u ponudi
Potop
The Deluge, one of the most significant works of Polish and world historical literature, epically depicts the dramatic period of the Swedish Deluge in the Polish-Lithuanian Commonwealth in 1655–1660.
Potop II
"The Flood" is a historical novel that takes place in the 17th century during the Swedish-Polish war.
Quo vadis?
Der Roman Quo Vadis schildert die Liebe zwischen dem römischen Patrizier Marcus Vinicius und der Christin Lygia während der Herrschaft Kaiser Neros sowie den Konflikt zwischen der Grausamkeit des Römischen Reiches und christlichen Werten.
Quo vadis?
Roman „Quo Vadis“ je istorijska saga smeštena u Rimu za vreme vladavine cara Nerona. Napisano sa epohalnom širinom, delo istražuje sukob između ranog hrišćanstva i dekadentnog rimskog društva, sa ljubavnom pričom u svom središtu.
Quo Vadis?
Roman „Quo Vadis“ je istorijska saga smeštena u Rimu za vreme vladavine cara Nerona. Napisano sa epohalnom širinom, delo istražuje sukob između ranog hrišćanstva i dekadentnog rimskog društva, sa ljubavnom pričom u svom središtu.
Svjetska knjižnica, Sv. 3.
Svetska biblioteka, tom 3, koju je priredio i objavio Iso Velikanović, sadrži odlomke iz dela „Braća Karamazovi“ F. M. Dostojevskog i „Bez dogme“ H. Sjenkeviča. Namenjena je za samostalno povezivanje pojedinačnih dela.
U pustinji i prašumi
Stas Tarkovski i mali Nel Rolinson su kidnapovani tokom Mahdijeve pobune u Africi. Deca beže kroz Saharu i prašumu, suočavajući se sa opasnošću, glađu i divljim životinjama.