Victor Hugo

Victor Hugo (1802. – 1885.), francuski književnik, pjesnik, dramatičar i politički mislilac, rođen je 26. veljače 1802. u Besançonu, a umro 22. svibnja 1885. u Parizu. Smatra se jednim od najvećih predstavnika francuskog romantizma i najutjecajnijih europskih književnika 19. stoljeća. Njegovo stvaralaštvo obuhvaća romane, poeziju, drame i eseje, a obilježavaju ga humanizam, društvena kritika i borba za pravdu i slobodu.

Odrastao je u obitelji Napoleonova časnika, a književnu karijeru započeo je vrlo mlad. Prvu pjesničku zbirku, Odes et poésies diverses (1822.), objavio je s dvadeset godina. Ubrzo postaje jedan od predvodnika francuskoga romantizma, osobito dramom Hernani (1830.), čija je praizvedba označila važnu prekretnicu u povijesti francuskog kazališta.

Svjetsku slavu stekao je romanom Zvonar crkve Notre-Dame (Notre-Dame de Paris, 1831.), povijesnom pripoviješću o Quasimodu i Esmeraldi, u kojoj istražuje ljubav, predrasude, društvenu nepravdu i ljudsku okrutnost.

Njegovo najpoznatije djelo, Jadnici (Les Misérables, 1862.), monumentalni je roman o Jeanu Valjeanu, bivšem robijašu koji pokušava izgraditi novi život. Kroz sudbine brojnih likova Hugo prikazuje siromaštvo, nejednakost, iskupljenje i sukob zakona s moralnom savješću.

Među ostalim romanima ističu se Pomorci (1866.), Čovjek koji se smije (1869.) i Devedeset treća (1874.). Njegovo pjesništvo doseže vrhunac zbirkama Kontemplacije (1856.) i Legenda stoljeća (1859. – 1883.).

Hugo je bio i politički aktivan. Zbog protivljenja Napoleonu III. proveo je gotovo dvadeset godina u progonstvu, uglavnom na Kanalskim otocima. Zalagao se za slobodu govora, ukidanje smrtne kazne i zaštitu obespravljenih.

Njegova djela odlikuju se snažnim emocijama, bogatom simbolikom, epskim pripovijedanjem i moralnom angažiranošću. Victor Hugo ostavio je neizbrisiv trag u svjetskoj književnosti, a njegovi romani i danas nadahnjuju čitatelje, kazališne i filmske stvaratelje.