Nikolaj Vasiljevič Gogolj

Nikolaj Vasiljevič Gogolj (1809.–1852.), ruski književnik ukrajinskog podrijetla, jedan je od ključnih pisaca 19. stoljeća, poznat po satiri, groteski i mješavini realizma i fantastike. Rođen u Sorochintsyju, Ukrajina, u obitelji nižeg plemstva, Gogolj se školovao u Nježinu, gdje je razvio interes za književnost i kazalište. Preselivši se u Sankt Peterburg 1828., radio je kao činovnik, ali se posvetio pisanju.

Njegova prva značajna djela, zbirke pripovijedaka "Večeri na salašu kraj Dikanke" (1831.–1832.), donose ukrajinske narodne motive s elementima fantastike. Slijede zbirke "Mirgorod" (1835.) i "Arapske priče", gdje se ističu priče poput "Taras Buljba" i "Nos", poznate po humoru i društvenoj kritici. Roman "Mrtve duše" (1842.) njegovo je remek-djelo, satira o korupciji i moralnom propadanju carske Rusije. Komedija "Revizor" (1836.) ismijava birokraciju i pohlepu, postavši klasik ruskog kazališta.

Gogolj je kasnije zapao u duhovnu krizu, pod utjecajem religioznosti, te spalio rukopise drugog dijela Mrtvih duša. Njegovo posljednje djelo, "Odabrani odlomci iz prepiske s prijateljima" (1847.), izazvalo je kontroverze zbog konzervativnih stavova. Umro je u Moskvi 1852., izmučen bolešću i postom.

Gogolj je majstor satire i groteske, čiji su Mrtve duše i Revizor kritizirali rusko društvo, ostavljajući trajan utjecaj na svjetsku književnost. Njegov opus, koji spaja realizam, satiru i psihološku dubinu, utjecao je na Dostojevskog, Čehova i moderne književnike.