Michel de Montaigne

Mišel Ekem de Montenj (Michel Eyquem de Montaigne; dvorac Montenj u Perigoru, 28. februar 1533. – isto mesto, 13. septembar 1592.) francuski je književnik i filozof, važna ličnost kasne renesanse i začetnik eseja kao moderne književne vrste. Odrastao je u humanističkoj sredini, učeći latinski od najranijeg detinjstva. Radio je u pravosuđu, a posebno ga je obeležilo prijateljstvo s piscem Etjenom de La Boesijem.
Godine 1571. povukao se na porodično imanje i posvetio čitanju i pisanju u čuvenoj biblioteci u kuli. Ipak, ostao je uključen u javni život: od 1581. do 1585. bio je gradonačelnik Bordoa. Tokom francuskih verskih ratova zalagao se za umerenost i pokušavao da posreduje između suprotstavljenih strana.
Njegovo životno delo, Ogledi (Essais), pojavilo se u dve knjige 1580., dok je treća pridodata proširenom izdanju 1588. Tekst je neprestano dopunjavao, pretvarajući ga u otvoren zapis sopstvenog mišljenja i iskustva. Posthumno izdanje iz 1595. priredila je Mari de Gurne.
Polazeći od antičkih autora, ličnih navika i svakodnevnih događaja, Montenj razmatra prijateljstvo, vaspitanje, smrt, telo, običaje, strah i ljudsku nesavršenost. Među poznatim ogledima nalaze se O prijateljstvu, O vaspitanju dece, O kanibalima, Apologija Remona Sebona i O iskustvu. Pitanje „Šta znam?“ izražava njegovu sumnju u samouverene sudove i spremnost na preispitivanje sopstvenih uverenja.
Uz Oglede, važan je Dnevnik putovanja, nastao tokom putovanja Evropom 1580–1581., a objavljen tek 1774. Montenj je prevodio i priređivao tuđa dela, ali mu je trajnu slavu donela lična, razgovorna proza.
Spajajući učenost, humor i samoposmatranje, oblikovao je književnost u kojoj sopstveni život postaje sredstvo razumevanja čoveka. Njegova odbrana razboritosti i tolerancije ostala je snažan podsticaj evropskoj književnosti i filozofiji.
Naslovi u ponudi
Ogledi
O samoći i drugi ogledi
Montaigne se smatra ocem eseja (Ogledi su prvi put objavljeni 1580.), književne forme koja spaja znanstveni pristup i autorov osobni pogled na temu.

