Gabriel Garcia Marquez
Gabrijel Hose Garsija Markes ( Arakataka , Kolumbija , 6. mart 1927 — Sijudad de Meksiko , Meksiko , 17. april 2014 ) je kolumbijski pisac, novinar, izdavač i politički aktivista. Dobio je Nobelovu nagradu za književnost 1982. godine. Njegova prva uspešna knjiga bila je „Pukovnik nema ko pisati“, objavljena 1961. godine, a godinu dana kasnije „Mamina sahrana“.
Za svoju najpoznatiju knjigu „Sto godina samoće” ispričao je kako mu se dogodilo svojevrsno otkrovenje dok se približavao Akapulku, a nije znao zašto, ali je znao da tu knjigu mora da napiše. Iskustvo je bilo toliko potpuno da je mogao od reči do reči da diktira prvo poglavlje. Romantičnim temama vratio se 1986. knjigom „Ljubav u vreme kolere”, snažnom, poetskom i komičnom pričom o dugogodišnjoj ljubavi, koja opisuje i priču o ljubavi njegovih roditelja. Usledili su „General u lavirintu“, „12 hodočasnika“ (zbirka pripovedaka), „Ljubav i drugi demoni“.
Naslovi u ponudi
Neverovatna i tužna istorija nevine Erndire i njene bezdušne babe: sedam priča
Ni jedan od tekstova koji čine ovu knjigu nisu bili zamišljeni da ugledaju svjetlost u sadašnjem obliku. Priče polaze od projekta knjige pripovjedaka za djecu koji nije ostvaren i kraće novele “Istorija Erendire”, nastale iz epizode “Sto godina samoće”.
Pukovniku nema tko da piše
Pukovniku nema tko da piše je novela, napisana između 1956. -1957. i izdana 1961. Priča je to o siromašnom, umirovljenom pukovniku, veteranu rata, koji se još uvijek nada svojoj mirovini koja mu je obećana prije petnaest godina.
Pukovniku nema tko da piše
Pukovniku nema tko da piše je novela, napisana između 1956. -1957. i izdana 1961. Priča je to o siromašnom, umirovljenom pukovniku, veteranu rata, koji se još uvijek nada svojoj mirovini koja mu je obećana prije petnaest godina.
Sjećanje na moje tužne kurve
Ljubav je uvijek bila najvažnija tema proznog opusa Gabriela Garcíe Márqueza. No, u njegovom novom romanu Sjećanje na moje tužne kurve ovaj pisac slavi ljubav na najduhovitiji način dosada.
Sto godina samoće
Po oceni kritičara, Markesovo najbolje delo, objavljeno 1967. godine, maestralno prati nastanak, razvoj, život i propast grada Makonde kroz nekoliko generacija porodice Buendi.