Pad Madrida

Dana 19. studenog 1975. diktator Franco je na umoru i u ritmu njegove agonije ispisuju se pravila igre: one borbe za vlast, koja po svojoj nepredvidljivoj naravi sve smješta na rub provalije. Nad nju se naginju likovi Pada Madrida, suočavajući se s budućnošću s nedoumicom, izvjesnošću ili nehajem na koje ih osuđuje prošlost, u pokušaju spasa (možda i izdaje: njegova naličja). Pritisak pustošenja vremena i sjećanje na djetinjstvo tvorničara Josea Ricarta; strepnja načelnika Maximina Arrova kad promatra svoju budućnost i u isti mah luduje od ljubavi prema Lini; odricanje profesora Chacona od Španjolske koja mu više ne pripada po povratku iz izgnanstva; proturječja sveučilištarca Quinija, raspetog između pripadnosti svojoj društvenoj klasi i ideološkog trabunjanja; prepredenost i oportunizam Taboade, koji se naposljetku uspinje na brod koji će stići u luku; otkriće vlastite krhkosti kod radnika Lucasa koji je bez ikakva uporiđta, poslijepodne, toga 19. studenog, prepušten nevremenu poput "oderane životinje".