Sveto: o vanrazumskom u pojmu božanskog i njegovom odnosu prema razumskom

Najpoznatija i najutjecajnija Ottova knjiga, a njezino poimanje svetog imalo je značajan utjecaj na povijest religija i drugih religijskih studija. Prema Douglasu Allenu, dva glavna doprinosa knjige bila su njezin naglasak na "eksperimentalnom pristupu, koji uključuje opis suštinskih struktura religioznog iskustva" i "antiredukcionistički pristup, koji uključuje jedinstvenu numinoznu kvalitetu cjelokupnog religioznog iskustva". Istaknuti znanstvenici 20. stoljeća koji su hvalili knjigu i priznali njezin utjecaj na njihov rad uključuju Edmunda Husserla, Karla Bartha, Joachima Wacha, Gerarda van der Leeuwa i Mircea Eliadea.

Izvadak: "Ono o čemu govorimo i što donekle pokušavamo navesti odnosno približiti osjećaju živi u svim religijama kao ono Što im je zapravo u najdubljoj nutrini i bez čega i ne bi bile religije. To pak s divnom silinom živi u semitskim religijama, a nadasve izvrsno ovdje u biblijskoj religiji. Ono tu ima i svoje posebno ime: kadoš, čemu odgovaraju hagios i sanctus, a još točnije saeer. Izvjesno je da ova imena u svim trima jezicima obuhvaćaju „dobro" i apsolutno dobro tj. na najvišem stupnju razvitka i zrelosti ideje, a onda ih prevodimo kao „Sveto". To „Sveto" tada je tek postupna etička shematizacija i osjećanje samosvojna prvotnog momenta koji po sebi spram etičkoga može biti ravnodušan i za sebe odvagnut. U počecima razvitka toga momenta svi ti izrazi najprije neupitno označavaju nešto posvema drukčije od dobroga. Današnji tumači to zacijelo općenito priznaju. To se s pravom objašnjava kao čisto racionalističko preimenovanje, kada se kadoš jednostavno tumači kao dobro."