Rječnik hrvatskoga jezika
Rječnik hrvatskoga jezika Franje Ivekovića i Ivana Broza je prvo normativno djelo hrvatske leksikografije objavljeno u dvadesetom stoljeću.
Bibliofilski raritet - jedno od temeljnih djela hrvatske normativistike. Dio izuzetno bogate i raznolike muzejske zbirke hrvatskih leksikografskih ostvarenja. Za sve ljubitelje hrvatskoga jezika - neizostavno pomagalo svim kroatistima, leksikografima, lingvistima, fonetičarima, lektorima, profesorima hrvatskoga jezika, povjesničarima, muzeolozima i široj hrvatskoj javnosti - svima kojima je uporaba hrvatskoga jezika nezaobilazna u svakodnevnome poslu i radu.
Iveković-Brozov Rječnik jedno je od najznačajnijih jezikoslovnih djela tzv. završne etape hrvatske jezične unifikacije ( sa svim, i dobrim i lošim, stranama vremena u kojem se pojavilo), ali je odavno prestalo biti djelo koje bi sa stajališta suvremenoga hrvatskoga standardnoga jezika bilo aktualno i/ili relevantno. Ono je danas dio izuzetno bogate i raznolike muzejske zbrirke hrvatskih Leksikografskih ostvarenja, kojom ćemo se s pravom ponositi dok nas bude bilo.
Nakon iznenadne smrti nećaka I. Broza 1893. F. Iveković nastavio je njegov rad na rječniku hrvatskoga jezika 1894–1901. te u Nastavnom vjesniku 1897. objavio najprije Ogled. Rječnik hrvatskoga jezika iz književnih djela Vuka Karadžića i Gjura Daničića, a 1901. Rječnik hrvatskoga jezika u dva sveska.
Broz je bio zamislio izraditi frazeološki rječnik hrvatskoga jezika te je u desetak godina skupio više od 100 000 ceduljica, uglavnom riječi iz Karadžićevih i Daničićevih djela. Posao je s velikim marom nastavio Iveković, donekle proširivši Brozovu podlogu građom iz narodnih pjesama u izdanju MH, iz djela M. Đ. Milićevića i P. Petrovića Njegoša, iz Akademijina Rječnika (do 19. sveska, A–konjokradica), iz zbirke riječi što ih je po Lici skupio divoselski prota Jovan Bogdanović te iz Rječosložja J. Stullija iz 1806.
Jagićevi prigovori i oni A. Radića zbog ograničenosti građe, prenaglašenost udjela narodnoga jezika karadžićevskoga tipa bogate seoske sinonimike (npr. uz riječ konj navodi 110 imena za konje, uz krava 35 imena, 57 imena za vrste jabuka, 42 imena za kruške) i ispuštanje građe modernoga hrvatskoga književnoga jezika, kakvu bilježe primjerice Šulekovi rječnici, upućivali su na zaključak da rječnik ne može zadovoljiti potrebe modernoga hrvatskoga društva.
Iako su osnovni gramatički i prozodijski podatci u rječniku korektno i ujednačeno predstavljeni u skladu s onodobnim općelingvističkim i duhovnim kretanjima, on je iznevjerio očekivanja jer nije pružio pravu i cjelovitu sliku hrvatskoga leksika, pa se u njem nisu mogle naći ni tako obične riječi kao što su časopis, dodir, doživljaj, gledište, izlog, izraz, kostur, obrada, osjećaj, parobrod, pločnik, posjed, prizor, prolaznik, sitniš, smjer, smrtnik, stanka, tjedan, utvrda, zov, žuran.
Privrženost vukovskomu jezikoslovnomu smjeru Iveković nije očitovao i u slovopisnom sustavu, pa nije prihvatio Daničićevu grafiju slova đ, već za njegov fonem dosljedno bilježi dvoslov gj u duhu hrvatske tradicije.
Knjiga se sastoji od dva toma.
Jedan višetomni primerak je u ponudi.
- Oštećena leđa
- Tragovi patine