
Noćna straža
Kada Darko Cvijetić piše, kao da ljude i njihove priče iz ovog jezika premešta u drugi jezik, i tako ih uređuje pred licem Božjim.
Njegove priče/pesme su poput kutija napunjenih vatom - pa oštrice noževa kojima se ubodemo manje bole. U književnosti Darka Cvijetića, ljudi kao da su besmrtni, ubijaju se iznova i iznova - pa se ubijeni grle, brišu krv sa lica, duvaju u rane i sede zajedno čekajući da zacele. A onda ih ponovo stvaraju - jedni za druge. Žrtve i zločinci - u pesmama Darka Cvijetića - tajno se vole. Ne znam koliko su to bajke, a koliko stvarne priče - ali znam da je Darko Cvijetić briljantan pesnik, razigran na jeziku koji je samo njegov. Almin Kaplan
Jedan primerak je u ponudi




