
Kronike iz Narnije V: Plovidba broda Zorogaza
Lusi i Edmund Pevensi provode leto sa svojim rođakom Justasom Skrabom – sebičnim, ogorčenim dečakom. Gledajući sliku broda na zidu, slika oživljava: voda ih guta i oni padaju u more Narnije. Spasava ih kralj Kaspijan X na brodu Zorogaz.
Bilo je leto u Engleskoj, a Lusi i Edmund Pevensi morali su da provedu praznike sa svojim rođakom Justasom Skrabom – dečakom koji je mislio da je pametniji od svih ostalih, ali je zapravo bio samo zao i sebičan. Jednog kišnog popodneva, troje dece stajalo je ispred slike starog broda sa crvenim jedrima i zlatnim zmajem na pramcu. Slika je iznenada postala stvarna: talasi su ih progutali i našli su se u hladnom moru Narnije.
Spaseni su na palubi broda Zorogaz. Na krmi je stajao kralj Kaspijan – sada odrastao čovek – koji ih je prepoznao i prigrlio kao stare prijatelje. Rekao im je da plovi na istok, ka kraju sveta, da pronađe sedam izgubljenih gospodara, očeve prijatelje, i da ispuni staro proročanstvo. Sa njima je bio Ripičip, mali miš koji govori sa mačem, koji je sanjao o Aslanovoj zemlji iza sunca.
Putovanje je bilo puno čuda i opasnosti. Na Usamljenim ostrvima spasili su gospodara iz ropstva. Na Zmajevom Ostrvu, Justas je, iz pohlepe, zaspao na gomili zlata i probudio se kao ogromni zmaj. Tek kada je u dubokoj tuzi i kajanju priznao svoju grešku, Aslan ga je dodirnuo svojom kandžom i vratio ga u dečaka – ali sa promenjenim, mekšim srcem.
Na Ostrvu gde su svi postali nevidljivi, Lusi je hrabro pročitala magičnu knjigu i skinula čaroliju. Na Mračnim Ostrvima, strahovi su postali stvarni, ali Aslanov glas je probudio nadu i rasterao tamu. Na Ostrvu Zlatne Vode, voda je sve pretvorila u zlato – iskušenje koje su jedva preživeli.
Konačno, stigli su do tri uspavana gospodara, probudili ih magičnim mačevima i otplovili do samog ruba sveta. More je postalo mirno, voda providna kao staklo, a nebo puno zvezda i belih talasa. Tamo su videli Aslanovu zemlju – mesto izvan sveta, puno svetlosti i mira.
Lusi i Edmund su shvatili da više ne mogu doći u Narniju – odrasli su. Justas, nekada najgori od njih, vratio se kući kao pravi prijatelj. Brod se vratio, i oni su znali da je putovanje više od avanture – to je putovanje ka boljem ja.
Priča je alegorija duhovnog rasta: pokajanje, iskušenja, vera i putovanje u Raj (Aslanovu zemlju). Justasova transformacija je centralna – od sebičnog dečaka do hrabrog prijatelja.
Jedan primerak je u ponudi





