Podgorske pripovijesti
Zbirka realističnih priča Vjenceslava Novaka o životu u siromašnom zaleđu Senja. One prikazuju tešku svakodnevicu Podgoraca, siromaštvo, običaje, porodične drame i borbu za dostojanstvo u surovom podgorskom okruženju.
Podgorske pripovesti (10. tom Sabranih dela Vjenceslava Novaka, priredio Slavko Ježić) je zbirka kratkih priča prvobitno objavljena 1889. godine. Predstavlja jedan od najjačih izraza Novakovog regionalnog realizma i njegove duboke vezanosti za senjsko podgorski kraj.
U svojim pričama, Novak dokumentarno i sa velikim saosećanjem prikazuje živote običnih ljudi u surovom, siromašnom podgorskom kraju: tešku borbu za opstanak, patrijarhalne običaje, sujeverje, siromaštvo, alkoholizam, porodične sukobe i retke trenutke radosti. Među najpoznatijim pričama su Lutrijašica (antologijska priča o starici koja sanja o sreći), Raskuće Luke Doljana, Sirote, Salamon i druge.
Preciznim, slikovitim i psihološki ubedljivim stilom, Novak prikazuje uticaj surove prirode i društvenih okolnosti na „malog čoveka“. Njegove priče nisu samo regionalne skice – one nose univerzalnu društvenu kritiku i humani pogled na ljude kojima život nije dao blagoslov. Bogati opisi pejzaža (bura, krš, kamenita područja), živopisni dijalozi na lokalnom dijalektu i dubok uvid u psihologiju likova čine ovu zbirku pravim biserom hrvatske realističke proze 19. veka.
Podgorske pripovesti su važan deo Novakovog opusa i nezaobilazna lektira za sve ljubitelje hrvatske klasike, regionalne književnosti i priča o zavičaju, siromaštvu i ljudskoj otpornosti.
Jedan primerak je u ponudi
