Podgorske pripovijesti
Zbirka realističkih priča Vjenceslava Novaka o životu u siromašnom senjskom zaleđu. Prikazuju tešku svakodnevicu Podgoraca, siromaštvo, običaje, obiteljske drame i borbu za dostojanstvo u surovoj podgorskoj sredini.
Podgorske pripovijesti (10. svezak Sabranih djela Vjenceslava Novaka, priredio Slavko Ježić) zbirka je pripovijedaka objavljena izvorno 1889. godine. Predstavlja jedan od najsnažnijih izraza Novakova regionalnog realizma i njegove duboke vezanosti uz senjsko Podgorje.
U pričama Novak dokumentarno i s velikim suosjećanjem slika život običnih ljudi u krševitom, siromašnom podgorskom kraju: tešku borbu za opstanak, patrijarhalne običaje, praznovjerje, siromaštvo, alkoholizam, obiteljske sukobe i rijetke trenutke radosti. Među najpoznatijim pričama su Lutrijašica (antologijska priča o starici koja sanja o sreći), Raskuće Luke Doljana, Sirote, Salamon i druge.
Stilom preciznim, slikovitim i psihološki uvjerljivim, Novak prikazuje utjecaj surove prirode i društvenih prilika na „malog čovjeka“. Njegove priče nisu samo regionalne skice – one nose univerzalnu socijalnu kritiku i humani pogled na ljude koje život nije pomazio. Bogati opisi krajobraza (bura, krš, kamenjare), živopisni dijalog na lokalnom govoru i duboki uvid u psihologiju likova čine ovu zbirku pravim biserom hrvatske realističke proze 19. stoljeća.
Podgorske pripovijesti važan su dio Novakova opusa i nezaobilazno štivo za sve ljubitelje hrvatske klasike, regionalne književnosti i priča o zavičaju, siromaštvu i ljudskoj otpornosti.
Jedan primerak je u ponudi
