Tajna zelene ptice
Tajna zelene ptice (1910.) roman je španjolskog pisca i isusovca Luisa Colome, autora poznatog i po priči o Ratoncitu Pérezu, o mladiću iz španjolske aristokratske obitelji koji odrastao bez majke pod utjecajem dominantne pomajke.
Roman prati život mladog plemića Boya, sina vojvode od Yeclae. Nakon majčine smrti dječak odrastao pod strogim nadzorom pomajke Rite, ambiciozne i manipulativne žene koja dominira obitelji. Boy je osjetljiv, idealističan mladić koji se bori između očekivanja visokog društva, vlastitih osjećaja i potrebe za iskrenom ljubavlju i slobodom.
Coloma majstorski slika kontraste između sjaja aristokratskog života i unutarnje praznine, licemjerja i moralnih slabosti visokog društva. Roman je bogat psihološkim uvidima, suptilnom ironijom i katoličkim pogledom na svijet – tipično za Colomin stil. Posebno je dojmljiva „zelena ptica“ kao simbol tajne, nade i nedostižne sreće.
Djelo pripada tradiciji španjolskog realizma s moralnim i odgojnim naglaskom. Čitatelji ga cijene zbog fine karakterizacije likova, elegantnog stila i kritičkog prikaza visokog društva početkom 20. stoljeća.
Tajna zelene ptice je klasičan, pomalo zaboravljen biser španjolske književnosti – idealan za ljubitelje psiholoških romana, priča o odrastanju i djela s jakim moralnim i društvenim porukama.
Jedan primerak je u ponudi
- Pohabane korice
