
Nestanak Odile
Psihološki roman iz kasnog perioda Simenonovog stvaralaštva o nestanku osamnaestogodišnje devojke, porodičnom nerazumevanju, usamljenosti i potrazi za ličnom slobodom.
Nestanak Odile (La Disparition d’Odile) psihološki je roman belgijskog književnika Žorža Simenona, prvi put objavljen 1971. godine, u završnom periodu njegovog izuzetno plodnog romanesknog stvaralaštva.
Osamnaestogodišnja Odile napušta porodični dom u Lozani i odlazi u Pariz, ostavljajući bratu Bobu uznemirujuće pismo u kojem nagoveštava samoubistvo. Njen nestanak pokreće potragu tokom koje postepeno izlaze na videlo nesporazumi, emocionalna udaljenost i poremećeni odnosi unutar porodice.
Simenon koristi elemente kriminalističke fabule kako bi istražio psihološke motive svojih junaka, njihovu usamljenost, potrebu za razumevanjem i bekstvo od nametnutih društvenih očekivanja. Neizvesnost proizlazi prvenstveno iz nemogućnosti istinskog poznavanja druge osobe.
Roman pripada Simenonovim takozvanim teškim romanima (romans durs), delima izvan popularnog ciklusa o inspektoru Megreu, kojima je autor stekao ugled ozbiljnog psihološkog i društvenog romanopisca.
Beogradsko džepno izdanje iz 1975. godine, objavljeno samo četiri godine nakon francuskog originala, zanimljiv je primer recepcije Simenonove psihološke proze na jugoslovenskom književnom tržištu i popularne izdavačke kulture sedamdesetih godina.
Jedan primerak je u ponudi








