Preko reke pa u šumu

‘Primijeti da ga djevojka posmatra i osmjehnu joj se. To je bio njegov stari osmijeh koji on upotrebljava već pedeset godina, još od vremena kad se prvi put osmjehnuo, i funkcionirao je još besprijekorno, kao djedina Perdijeva lovačka puška. Vjerovatno tu pušku ima sad moj stariji brat, mislio je. Bogami, uvijek je znao pucati bolje od mene i zaslužio je da je ima….’