O seksualnoj teoriji / Totem i tabu
"Ove tri rasprave o seksualnoj teoriji ne mogu sadržati ništa više od onoga što im psihoanaliza dozvoljava ili primorava da prihvate. Stoga je isključeno da se ove rasprave mogu proširiti u teoriju seksualnosti..."
Zbog raširenosti perverznih sklonosti Freudu se nametnula ideja kako je predodređenost ka izopačenostima zapravo izvorna i univerzalna osobina ljudskog seksualnog nagona. Vjerovao je da tu izvornu predodređenost može ustanoviti još u djetinjstvu. Među silama koje određuju usmjerenost seksualnog poriva, istaknuo je sram, odbojnost, suosjećanje i društvene konstrukcije morala i autoriteta. On tako u svakom zastranjenju od normalnog seksualnog života prepoznaje kočenje razvoja i zaostajanje na razvojnim stupnjevima djetinjstva.
„Nekada davno, prognana braća su se udružila, ubila su svoga oca i pojela ga, čime je prestala postojati očeva horda”. Upravo ovako Freud sažima veliki znanstveni mit koji je sam konstruirao kako bi objasnio nastanak civiliziranog čovječanstva. Oslanjajući se na antropološku, lingvističku i kliničku građu, Freud kolektivnu psihologiju nastoji objasniti uz pomoć psihoanalize. Primitivni čovjek, dijete i neurotičar postaju predmeti psihoanalize, koja Freudovom virtuoznošću postaje opća teorija o čovjeku i čovječanstvu.
Nema primeraka u ponudi
Poslednji primerak je nedavno prodat.
