Nevjesta i zvijer

Bernard MacCullough toliko je dugo lutao sam hodnicima ruševnog zamka da više nije znao je li čovjek ili zvijer. No jedne olujne noći, praznovjerni gorštaci iz Ballyblissa, malog sela ugniježđenog u udolini podno zamka, ostavili su mu pred vratima djevicu svezanu za stablo, u nadi da će se time iskupiti za grijehe prošlosti zbog kojih ih je kažnjavao. Ubrzo je shvatio da je ona jedina kojoj nije uspio utjerati strah u kosti. Nimalo ga se nije bojala. Nije čak ni vjerovala da je zmaj jer takvi stvorovi postoje samo u mitovima i bajkama. Zato mu nije preostalo drugo nego da je zatoči jer nije mogao dopustiti da se vrati u selo i razotkrije ga.

Zatočio ju je u kulu, i uskoro otkrio da ne može odoljeti noću odlaziti k njoj. Ne bi joj nikada učinio ništa nažao, ali volio ju je promatrati kako spava. Iako to nije mogla znati, uvukla mu se u srce. Istina, odbila je vjerovati da zmajevi postoje, no odlučio je uvjeriti je da postoji nešto čarobnije od toga – ljubav.