
Mama Mutti
Roman vremenski povezuje 1940-te i 1990-te godine, dešava se u osiječkom Donjem gradu, a jezgro romana je priča o smrti dve nevine devojčice koje su žive bačene u masovnu grobnicu.
Elizabeta, njihova majka, preživela je strahote logora, ponovo se udala posle rata i imala dvoje dece koja su takođe doživela rat i patnju nevinih na istom mestu - u Osijeku. Elizabeta, Mama Muti, je majka Verice Sikore. „Mama Muti“ priča priču o bolu nemačke majke čije su devojčice, poput malih anđela, bile žrtve ludog vremena osvete, ali koje su dotakle srca onih koji su živeli u tami osvete i pokrenule ih da tragaju za čovekom u sebi. Ovaj roman, osim što je o bezuslovnoj ljubavi i bolu Mame Muti, govori i o poruci da svaka majka oseća isto kada su u pitanju njena deca. Verica Sikora u uvodu kaže da je taj bol mogla podjednako snažno opisati u patnji srpske, jevrejske, muslimanske dece ili najnovijem bolu majki u Africi, krvavoj Somaliji. Odlučila je da napiše „roman svog života“ kako bi progovorila o strašnoj tragediji koja je zadesila nemački narod posle Drugog svetskog rata, i da su mnoge žene i deca, uključujući devojčice Mari i Efi, ubijeni zbog kolektivne krivice i bez osude. Bez obzira na dramatične opise patnje ovih devojčica i Mame Muti, knjiga je prožeta najnežnijom ljubavlju koja se rodila u paklu patnje.
Jedan primerak je u ponudi





