Prognane elegije : Izabrane pjesme
U svojim najboljim pjesmama Stojić vješto prepliće poeziju i svojevrstan angažman.
Pjesnik, esejist i novinski pisac. Od svoje prve pjesničke knjige do danas, snažnim lirskim darom Stojić u izrazito vlastit pjesnički glas i ritam plodno doziva i upliće mnoštvo drugih glasova iz najbolje pjesničke i uopće književne i duhovne baštine (Hölderlin, Ujević, Ben, Šimić, Celan, Šop, Milosz, H. Friedrich...) Tako je nastao, i još se razvija, jedan od individualno najkonzistentnijih opusa u suvremenoj bosanskohercegovačkoj i hrvatskoj poeziji. Trajno odan izvornome melankolijskom osjećaju svijeta i molskom tonalitetu pjesme, Stojić, pak, u izražajnome i formalnom smislu pokazuje hrabrost promjene koja graniči s pogibeljnošću. Naime, s iskustvom rata, kao sveopće propasti humaniteta, on diskurs svoje pjesme otvara sirovoj stvarnosti, događajima, osobama, njihovoj patnji, kolokvijalnome jeziku i proznom modusu, izravnoj komunikativnosti. No, rizik se pokazuje pjesnički izvanredno plodnim, jer otvorenost vanjskome ne rezultira kakofonijom, već, naprotiv, novootkrivenim mogućnostima melodije i orkestracije.
Jedan primerak je u ponudi
