
Umiruće tijelo politike: Rat - konstitucija nacionalnog tijela
Filozofska i teorijska studija bosanskohercegovačkog autora analizira kako je rat u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine bio biopolitički projekat stvaranja „čistog“ nacionalnog tela kroz sistematsko ubijanje, proterivanje i silovanje „drugog“ tel
Polazeći od nekropolitike Agambena, Fukoa i Mbembea, Musabegović pokazuje:
- Nacionalno telo se konstituiše tek u trenutku kada se definiše kao ugroženo, a rat postaje „rođenje“ nacije.
- Logori (Omarska, Trnopolje, Heliodrom) nisu samo mesta zatvaranja već laboratorije u kojima se „tuđe“ telo razlaže do „golog života“, a zatim uništava ili prevaspitava.
- Silovanje žena nije sekundarni zločin već ključni mehanizam: reproduktivni kapacitet drugog naroda se uništava i „naše“ dete se rađa u „tuđem“ telu.
- Masovne grobnice su mesta gde se mrtvo telo nastavlja „kažnjavati“ - ono se skriva kako bi se sprečila kolektivna žalost i opstanak zajednice.
Knjiga tvrdi da je posleratna BiH i dalje „umirajuće telo politike“: etnička podela u ustavu fiksira nekro-logiku rata umesto da je prevaziđe. Jedno od najradikalnijih filozofskih tumačenja rata u Bosni i Hercegovini, teško, ali neophodno za razumevanje kako nasilje nastavlja da proizvodi stvarnost.
Jedan primerak je u ponudi





